Aktivna mrežna oprema

UVOD

Veoma brz razvoj tehnologija u telekomunikacija a  i u računarstvu okarakterisao je poslednjih deset godina prošlog vijeka. Isti trend se nastavlja i na početku ovog vijeka. Moderne tehnologije u telekomunikacijama i računarstvu stvaraju uslove sa puno prostora za nove poslovne i korisničke aplikacije. Ponuđačima usluga se otvaraju nove mogućnosti kako ponuditi nove koristi poslovnim i ostalim krajnjim korisnicima.
Počeci umrežavanja se vezuju za prve telegrafske i telefonske linije kojima su se prenosile informacije do udaljenih lokacija. Dostupnost i fleksibilnost tehnologija današnjih mreža omogućava da se sa bilo koje tačke na planeti može povezati na mrežu i doći do željenih informacija. U poređenju sa nekadašnjom cijenom korišćenja servisa mreža, cijena eksploatisanja današnjih mreža je sve niža. Računarske mreže su danas nezamjenjivi dio poslovne infrastrukture, kako velikih, tako  i malih organizacija. Poznavanje tehnologije i korišćenje mreža čak izlazi iz okvira primjene u poslovanju (koje može da obezbijedi poslovnu prednost organizacijama- npr.elektronska trgovina omogučava i malim firmama konkurentnost na tržištu) i zalazi u ostale aspekte života čovjeka postajući dio opšte kulture.
Mrežni uređaji su sastavni dio svake mreže optimizijući njene perfomanse i omogućavajući maksimalno korišćenje njenih resursa. To su elektronski uređaji koji zauzimaju centralno mesto i bez kojih se ne može zamisliti rad bilo koje mreže. Postoji više vrsta mrežnih uređaja čija podjela je na osnovu njihove uloge u radu mreže i njihovih tehničkih mogućnosti. Druga podjela bi bila na aktivne i pasivne mrežne uređaje odnosno na uređaje koji za svoj rad koriste spoljni izvor električne energije ili na uređaje koji koriste energiju električnih impulsa, tj. postojeću električnu energiju.Nas u ovom slučaju interesuje aktivna mrežna oprema koju ćemo u nastavku da opišemo.
U prvom poglavlju smo definisali računarsku mrežu i od čega se sastoji. U prvom podpoglavlju računarske mreže spomenuli smo topologiju mreže i tipove topologije. Zatim mrežne protokole koji su nezaobilazna tema kad su računarske mreže u pitanju.U trećem podpoglavlju smo definisali OSI model i njegove slojeve koji predstavljaju kostur mreže i u koji se uklapaju postojeći standardi. U nastavku smo dali podjelu računarskih mreža. U Trećem pogavlju smo opisali i naveli aktivnu mrežnu opremu. I u zadnjem poglavlju smo objasnili povezivanje, konfiguraciju i šematski prikaz u OSI modelu aktivne mrežne opreme.

 
2. RAČUNARSKA MREŽA

Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka dolazi do masovnije upotrebe personalnih računara i opreme (hardvera) za umrežavanje (prije svega) zbog toga što su im cijene postale niže i zbog toga što se pokazalo da relativno mala mreža personalnih računara može uspješno da zamijeni računarske sisteme prethodne generacije (Mainframe računare). U to doba internet nije postojao ali su veće institucije poput banaka, fakulteta, instituta, fabrika i drugih, imale potrebu za računarima koji su jeftini i pouzdani. Vremenom je došlo do potrebe za povezivanjem računara unutar institucija (npr. fakulteta), i ti računari bi tada činili lokalnu mrežu. Kasnije se ukazala potreba za povezivanjem više institucija između sebe što je dovelo do nastanka mreža širokog područja iz kojih je kasnije nastala mreža svih mreža tj. internet.
Računarska mreža može biti prost skup dva ili više računara, koji su povezani adekvatnim medijumom i koji međusobno mogu da komuniciraju i dijele resurse. Koristi se za prenos kako digitalnih tako i analognih podataka, koji moraju biti prilagođeni odgovarajućim sistemima za prenos. Mrežom se prenose računarski podaci, govor, slika, video, a aplikacije na stranama korisnika mogu biti takve da se zahtjeva prenos podataka u realnom vremenu (govor, video i sl.) ili to ne mora biti uslov (elektronska pošta, prenos datoteka i sl.).
U današnje vreme gotovo da je nezamislivo živjeti i raditi bez upotrebe računara. Čak i firme sa malim brojem računara međusobno povezuju računare da bi bila omogućena razmjena podataka. Naši kućni računari su najčešće vezani u veliku globalnu računarsku mrežu – Internet. Računarska mreža predstavlja vezu računara i drugih uređaja koji mogu međusobno da komuniciraju i dijele podatke. Računari u mreži se fizički povezuju pomoću mrežnih kartica i kablova (bakarnih i optičkih) ili bežičnim vezama (radio talasima i mikrotalasima). Sastavni dio računarske mreže su i komunikacioni uređaji: modemi, habovi (razvodnici), svičevi (skretnice, komutatri) i ruteri (usmjerivači).