Aktuelni procesi

UVOD

Dokaze globalizacije mozemo vidjeti na svakom koraku: kod kuce, na radnom mjestu, u velikim robnim kucama, u novinama i poslovnim zurnalima, u mjesecnim vladinim statistikama, i u akademskoj literaturi. Ne smijemo zaboraviti ni dogadjanja u Sietlu pocetkom 1999. godine, koja su okupirala udarne vijesti svih globalnih medija. Protivnici WTO-a i globalizacije koji su se culi u Sietlu, ali nesto kasnije i u Davosu ( World Economic Forum ) i Bangkoku ( UNCTD ) te nedavno u Pragu ( IMF, WB ), i Buenos Airesu isticu da je aktuelni sistem svjetske trgovine nedemokratski, te da mehanizmima i trendovima globalne razmjene upravlja iskljucivo materijalni interes umjesto zelje i nastojanja za dobrobit privrednog napretka uzivaju svi, a ne samo bogati dio svijeta. Oni u globalizaciji vide zavjeru bogatih zemalja i multinacionalnih kompanija za koje tvrde da krse ljudska prava jer degradiraju zivot, izmedju ostalog izazivanjem masovne nezaposlenosti i usadjivanjem beznadja, unistavaju okolis, zatiru sve koji unistavaju njihove interese i profite i , sto je najgore, prisiljavaju siromasne da ostanu siromasni.

Zagovornici slobodne trgovine i globalizacije, naprotiv, isticu da je slobodna trgovina najzasluznija za svjetski privredni napredak i prosperitet i da njezini pozitivni ucinci svakako imaju prevagu nad onim negativnim. No, sudeci prema iskazanom nezadovoljstvu poglavito siromasnih zemalja i brojnih nevladinih organizacija, fritrederi jos uvijek nisu dovoljno uvjerljivi, pa cak i kada obecavaju da ce globalnoj ekonomiji dati ljudsko lice. Jer, evidentno je da je profit jos uvijek ispred interesa zastite okolisa i ljudskog zdravlja, te interesa obicnog covjeka.
Kao sto se iz uvoda moze i zakljuciti, u ovom radu ce se posebno izucavati prednosti i nedostaci globalizacije, sa svim njenim pratecim efektima na razvijene i zemlje u razvoju.

FENOMEN GLOBALIZACIJE

Začeci globalizacije

Od 1950. do 1980. godine zemlje u razvoju su biljezile brze stope rasta nego sto su bile stope rasta razvijenih zemalja u periodu njihove industrijske revolucije. Kao rezultat toga zemlje u razvoju su povecale svoje ucesce u svjetskom bruto drustvenom proizvodu sa 15% u 1960. na 22% u 1985. godini. U istom periodu mnoge od tih zemalja su postale aktivne ucesnice u sirenju i dinamiziranju globalnog sistema trgovine. U 1965. godini njihovo ucesce u svjetskom izvozu industrijskih proizvoda je bilo svega 7%, da bi 1985. godine ono bilo povecano cak na preko 16%. Neosporno, da je kroz poziciju zemalja u razvoju moguce uvidjeti rastucu dinamicnost i medjuzavisnost svjetskog trzisnog ambijenta.

Posleratni period, misli se na onaj poslije Drugog svjetskog rata, razvoja svjetske privrede u cjelini karakterisu vrlo dinamicne strukturne promjene, kako u sferi proizvodnje, tako i u trzisnoj poziciji pojedinih zemalja. Globalna privredna kretanja su bila pracena znatno brzim rastom svjetske trgovine od rasta svjetske proizvodnje. Vec uocene tendencije i prognoze govore da se mora racunati sa najpovoljnijim kretanjima i nizim stopama rasta. U takvim i ocekivanim kretanjima, marketing bi uz tehnologiju i kapital trebao da odigra jednu od kljucnih uloga u borbi za adekvatno mjesto u medjunarodnoj podjeli rada i zadovoljavajucu trzisnu poziciju u svijetu. Bez razlike na odredjene strukturne i trzisno – prostorne promjene, dominacija industrijski razvijenih zemalja se nije dovodila u pitanje. Njihovo ucesce u ukupnom svjetskom uvozu se u periodu od 1950. godine permanentno odrzavalo na nivou od oko 66%, dok im je ucesce u svjetskom izvozu imalo blage oscilacije nanize ( od 67% do 63% ).