Akumulacija kapitala u funkciji privrednog razvoja
Goran Jovanović*
Železnice Srbije a.d., Niš
Republika Srbija
AKUMULACIJA KAPITALA
U FUNKCIJI PRIVREDNOG RAZVOJA
SAŽETAK:
Formiranje kapitala predstavlja osnovu privrednog razvoja, jer bez potrebnih investicionih
sredstava nemoguće je zamisliti društveno ekonomski razvoj zemlje. Problem zemalja u tranziciji je nedostatak
domaćih izvora kapitala, pošto većinu zemalja u razvoju karakteriše nelikvidnost sopstvenih ekonomija i visok
stepen zaduženosti.
Finansiranje privrednog razvoja se može obezbediti iz internih i eksternih izvora kapitala, pri čemu domaći
izvori treba da predstavljaju dominantan oblik finansiranja privrede. Stepen zaduženosti domaće privrede je
toliko visok da svako dodatno zaduživanje predstavlja opasnost po nacionalnu ekonomiju.
U samom radu analiziraće se domaća štednja kao najbolji i najefikasniji vid akumulacije kapitala na domaćem
tržštu. Struktura štednje i problemi na formiranju sredstava iz domaćih izvora biće objašnjeni kroz primere i
podatke od značaja za strukturu i obim privatne domaće i javne štednje kao osnovne činioce nacionalne
štednje.
KLJUČNE REČI:
Kapital, akumulacja kapitala, domaća štednja, izvori domaće štednje, privredni razvoj.
1. Uvod
Kapital je ekonomska vrednost koja se ulaže u proizvodnju ili neku drugu delatnost sa
osnovnim ciljem da donese prihod. Od njegovog obima i strukture zavisi privredni razvoj
svakog društva, a njegovo postojanje i pravilna alokacija
je osnovni uslov društveno-
ekonomskog razvoja jedne zemlje.
Kapital u današnjem obliku i značenju se pojavljuje u srednjem veku sa pojavom trgovine i
bogatstva koje je stečeno ovom delatnošću. Medjutim, bez obzira na vremensku distancu,
pojam kapitala i njegovo značenje je ostalo isto a odnosi se na ukupnost dobara koja svojim
vlasnicima donosi određene prihode.
1
Kapital se javlja u obliku
stvari-realni kapital
i obliku
novca-finansijski kapital.
______________________________
Možda je ovde potrebno objasniti da jedna stvar postaje kapital u zavisnosti od načina
tretiranja, tako da novac ne mora biti kapital ukoliko se koristi u funkciji lične potrošnje ali
ukoliko taj isti novac deponujemo u banku odnosno stavimo na štednju ili pretvorimo –
kupimo dugoročne hartije od vrednosti , novac se pretvara u kapital jer svom vlasniku
donosi prihode (kamatu na štedne uloge odnosno dividendu kao prihod od hartija od
vednosti).
Osnovni uslov formiranja kapitala je postojanje tržišta kapitala kao institucionalnog prostora
u kome se susreću ponuda i tražnja kapitala
Zemlje u razvoju imaju hronični problem nedostatka sopstvenog kapitala jer proces
transformacije ovih ekonomija, koji je započeo padom Berlinskog zida i raspadom
socijalističkog privrednog sistema, nije obezbedio adekvatan obim kapitala iz domaćih
izvora, pre svega iz domaće štednje.
Ponudu kapitala predstavljaju sva raspoloživa novčana sredstva u dužem roku od godinu
dana. Pri tome ovde mislimo na svu sumu kapitala koji potiče iz nekoliko izvora (
Prokopović,
2007
: 213) :
Štednja – kao oblik odložene potrošnje
Transformisanje mobilisanog novca u kapital banke
Zajmovi iz inostranstva
2

Y = C + I + G
Kada je reč o domaćoj privredi ona predstavlja otvorenu privredu jer učestvuje u
medjunarodnoj trgovini, odnosno izvozi i uvozi proizvode i usluge drugih zemalja. Medjutim,
u razmeni tih dobara Srbija, kao i većina zemalja u tranziciji više uvozi nego što izvozi tako
da je ima negativni neto izvoz (- NX ), što stvara veliki spoljno-trgovinski deficit. U tom
slučaju BDP iznosi:
Y = C + I + G – NX
Prikazana formula jasno govori da osvareni BDP zavisi od neto izvoza. Naime, negativni
neto izvoz odnosno veći obim uvezenih dobara u odnosu na izvezenu robu utiče na smanjenje
BDP zemalja u tranziciji.
Na osnovu prikazane formule za dobijanje BDP može se dobiti obim nacionalne štednje ( S )
koja predstavlja ukupan dohodak ( BDP ) umanjen iznos lične i javne potrošnje.
Tako nacionalna štednja predstavlja zbir privatne domaće štednje S
p
i javne štednje S
g.
, što
se može prikazati formulom:
S = S
P
+ S
G
Privatnu štednju čine štednja domaćinstva i štednja preduzeća, gde štednja stanovništva
potiče iz raspoloživog dohodka, dok štednja u okviru preduzeća predstavlja nerasporedjeni
prifit korporacija i namensko korišćenje amortizacije.
Štednja države ili javna štednja predstavlja veće javne prihode u poredjenu sa veličinom
javnih rashoda, tj. štednja institucionalizovanog sektora države pretpostavlja postojanje
budžetskog viška i nerasporedjenog profita javnih korporacija. Suprotno, negativna veličina
državne štednje svedoči o večim javnim rashodima u odnosu na javne prihode, tj.govori o
postojanju budžetskog deficita
(Jovanović , 1996 :.217-221).
Kada je reč o svetskom proseku, u tabeli br.1 (Fisher,2008:317) može se videti da udeo
nacionalne štednje u BDP iznosi oko 23% (kreće se u rasponu od 16-31% BDP-a), dok u
zemljama Centralno-Istočne Evropske taj prosek iznosi 17% BDP-a. Treba reći da u
zemljama koje imaju izrazitu dinamiku privrednog-ekonomskog razvoja (zemlje Jugoistočne
Azije) udeo nacionalne štednje u DBP prelazi 40
%. Ovi podaci nedvosmisleno govore da je
za formiranje kapitala potreban visok nivo štednje kao osnovni uslov privrednog razvoja.
4
Tabela 1.
Stopa bruto domaće štednje u razvijenim zemljama u ( % )
SAD
JAPAN
NEMAČKA
V.BRITANIJA
KANADA
Stopa bruto domaće
štednje
16,4
31,7
22,5
16,5
20,6
Javna štednja
-2,1
4,9
2,0
0,1
-1,6
Privatna štednja
18,5
26,8
20,5
16,4
22,2
Podaci iz tabele pokazuju da razvijene zemlje imaju visok procenat učešća nacionalne štednje
u BDP-u, pri čemu je kod svih zemalja zabeleženo visoko učešće privatne štednje u BDP-u.
Učešće javne štednje u BDP-u je znatno manje, a u SAD i Kanadi državna štednja je
negativna što podrazumeva veće javne rashode od prihoda.
Kada je reč o Srbiji postojeći nivo nacionalne štednje je nizak i iznosi oko 11% BDP-a
što
govori o nedovoljnom obimu štednje kao osnovnog izvora za forimiranje kapitala na
domaćem tržištu. Na taj način
država je
prinudjena da potreban kapital obezbeđuje iz
iznostranstva kroz strane direktne investije ili putem direktnog zaduživnja kod
Medjunarodnih finansijskih institucija.
Zato se u budućem periodu udeo domaće štednje mora povećati kako bi se stvorio dugoročno
stabilan izvor za formiranje nephodnog kapitala u funkciji povećanja investicija koje su
neophodne da bi se obezbedio privredni razvoj zemlje.
Domaća štednja kao osnovni izvor finansiranja investicija i privrednog razvoja formira se u:
-
sektoru stanovništva
-
sektoru privrede
-
društveno-državnom sektoru.
Zbog međunarodne uporedivosti korišćen je agregat ukupna nacionalna štednja. Ovaj agregat se razlikuje od
agregata domaća štednja jer uključuje neto faktorske prihode iz inostranstva. Procena je da agregat ukupna
domaća štednja za Srbiju u 2010.god.iznosi 4,5%BDP, dok je ukupna nacinalna štednja procenjena na
10,7%BDP; Internacional Monetary Fund, IMF Country No.10/93, str.29 ,
http://www.imf.org/external/pubs/ft/scr/2010/cr1093.pdf
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti