Odlomak

Arhitektura Danteovog pakla

Dante Aligijeri, italijanski pesnik druge polovine XIII veka i prve decenije XIV veka, završio je zapadnoevropski srednji vek i otvorio novo razdoblje u renesansnoj književnoj umetnosti. On je poslednji pristalica nekih srednjovekovnih ideja, ali je i nosilac nove individualnosti karakteristične za epohu renesanse.
Istorija književnosti ima malo podataka o životu Dantea. Prvi i glavni njegov biograf bio je renesansni pisac Đovani Bokačo. Ali njegova biografija o Danteu više je romansijerskog nego naučnog tipa pa stoga sadrži malo podataka o pesniku. Bokačo ne daje podatke o pesnikovim roditeljima, ranoj mladosti, o uticajima pod kojima se formirao kao pesnik. Zna se, međutim, nakon kasnijih istraživanja, da je rođen maja 1265. godine u Firenci u porodici koja je pripadala skromnom plemstvu. NJegova majka Bela nije poticala iz aristokratskih krugova, a otac Aligiero bio je poreklom plemić i bavio se poslovima gradskog zelenaša. Dante nije odrasao u porodičnom krugu zbog ranog gubitka majke. Vaspitavali su ga franjevci od Svetoga Krsta. Oni su ga učili Bibliji, muzici, pevanju, crtanju, retorici i klasičnoj književnosti. Ravnosno je čitao antičke pisce, grčke i rimske klasičare i time stekao solidno obrazovanje neophodno za kasnije učešće u javnom i političkom životu Firence. S posebnom ljubavlju izučavao je klasični latinski da bi mogao da se upozna sa izvorima antike u književnosti, retorici i filozofiji. U zrelijijm godinama, kasnije, pisaće i na latinskom, ali i na narodnom italijanskom jeziku. Sa sigurnošću se zna da je Dante voleo Beatriče kojoj je posvetio ljubavne stihove i koju je ovekovečio u svom remek-delu Božanstvenoj komediji. Zbirka pesama Novi život ustvari je pesnička deskripcija Danteove ljubavi prema Portinarijevoj kćeri. Beatriče je Dante voleo platonskom, idealnom ljubavlju i pored toga što se ona udala za drugoga. Voleo je Beatriče do smrti 1321. godine.
U Danteovom životu posebno mesto zauzima njegovo bavljenje politikom i žestoko angažovanje u stvarnosti svoga doba. Učestvovao je u firentinskim međustranačkim političkim sukobima koji su vođeni između pristalica pape Bonifacija VIII i nemačkog cara Henriha VII. Bio je na strani cara. Firenca je, naime, na samom početku XIV veka bila podeljena na dve moćne stranke: Bele, na čijem čelu je stajala porodica Čerki, i Crne koje je predvodila porodica Donati. Sukob među strankama ogrezao je u krvi. Radi mira u Firenci, uspelo je zalaganje Dantea u politici da vođe stranaka budu proterane iz grada. Kada su se Crni vratili u Firencu, zahvaljujući spletkama Bonifacija VIII, sudili su Danteu januara 1302. godine. Pesnik je osuđen da plati novčanu kaznu i da iz Toskane bude prognan na dve godine, ali i uz uslov na doživotno isključenje iz javnih službi. Kaznu nije platio. Novom presudom, iste godine, osuđen je da bude živ spaljen ako padne u ruke firentinske opštine. U rodnu Firencu nije se nikada vratio. Živeo je u izgnanstvu do svoje smrti, 1321. godine. U Reveni, gde je umro, uživao je zaštitu Gvida Novela. On je otpratio njegove zemne ostatke sa svim počastima. Firenca nikada nije vratila pesnikove posmrtne ostatke, a rodni grad Dante je iznad svega voleo. I danas, Dante počiva u Revani, gde je pokopan 14. septembra 1321. godine u crkvi Svetoga Franje. Dve poslednje decenije života proveo je lutajući između Verone, Saracene, Luke i Ravene tugujući za lepom Firencom u kojoj je tražio mir i demokratiju. Mir je u Firencu stigao, ali voljenom rodnom gradu pesnik se nikada nije vratio.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari