Odlomak

Banke i njihove regulative, istraživačke laboratorije menadžmenta rizika?

U ovom poglavlju se govori o korporativnom menadžmentu tržišnih rizika i o specijalnim slučajevima menadžmenta rizika banaka i regulativom, delom zato što su vrlo važni sami po sebi i delom zato što su tehnike menadžmenta rizika banaka imale veliki uticaj na opšti svetski finansijski menadžment rizika.
Mora se razmotriti kako su strukturalne promene finansijskog tržišta, uključujući internacionalizaciju bankarstva i dramatični porast derivata, dovele do ključnog dela postojanja internacionalne bankarske regulative, 1988. sporazumom u Bazelu i njegovim Amandmanom 1996. godine. Takođe, ispitati novi bazelski sporazum kapitala, poznatiji kao Bazel 2, koji je završen 06.2004. i koji je zamenio sporazum iz 1988. krajem 2007 . Plan je da neke banke implementiraju novi Amandman paralelno sa postojećim regulativama, takozvanom paralelnom primenom, od kraja 2005. ili kraja 2006. u zavisnosti od ratifikacije. Banke su veoma svesne da nova pravila zahtevaju od njih da prikupe značajan broj novih podataka o riziku i uvođenje velikog broja novih sistema i pristupa.
Mnogi aspekti Bazela II ostaju sporni. Ali nema sumnje da će se pitanja o menadžmentu tržišta rizika povećavati, kao i sama pravila, koja će dokazati ogromni uticaj na industriju menadžmenta rizika. Bazel II je stimulisao razmišljanje o regulativama finansijskih institucija koje nisu banalne. Npr. Komisija za hartije od vrednosti i njihovu zamenu (SEC) u Sjedinjenim Američkim Državama usvojila je Bazel II, što će omogućiti firmama hartija od vrednosti da zakorače u novi regulatorni sistem. Dalje, industrija osiguravajućih društava je trenutno u potrazi za složenijim regulatornim standardima kapitala.
Kao što se podrazumeva, znatan deo akcija podsticanja banaka da razviju standardizovane sisteme upravljanja rizikom, dolazi od njihovih regulativa, tako da počinjemo sa nekim osnovnim postavkama.

 

 

BANKARSKE REGULATIVE I UPRAVLJANJE RIZIKOM

Regulatori oprezno motre na aktivnosti banke, nadgledaju njihove standarde u upravljanju rizikom i nameću im jedinstven set minimalno potrebnih regulatornih kapitalnih pravila. Zbog čega oni to rade?
Dva su ključna razloga: banke sakupljaju depozite od štediša i banke imaju najbitniju ulogu u procesu plaćanja i kreditnom sistemu.
Dok su depoziti banaka često osigurani od strane specijalizovanih institucija (kao što su Federal Deposit Insurance Corporation, odnosno FDIC u Sjedinjenim Američkim Državama  i Canadian Deposit Insurance Corporation, odnosno CDIC u Kanadi), dok nacionalne vlade deluju kao garant za komercijalne banke, neki u krajnjoj liniji deluju kao zajmodavci. Nacionalne vlade zbog toga imaju vrlo direktan interes u tome da banke i dalje budu u stanju da ispunjavaju svoje obaveze. Žele da ograniče troškove vlade “sigurnosnom mrežom” u slučaju neuspeha banke. To je jedan od razloga zašto je regulisan iznos kapitala koji banka zadržava. Delujući kao tampon od nepredviđenih gubitaka, regulatorni kapital pomaže da privatizuje teret koji bi inače snosile nacionalne vlade.
Osim toga, fiksna stopa za osiguranje depozita stvara potrebu za regulaciju. Kao što su depoziti osigurani do određenog limita, ne postoji podsticaj za ulagače koji novac osiguravaju do određenog limita, te zbog toga oprezno treba da biraju banke. Umesto toga, štediše mogu biti u iskušenju da traže depozit najviše stope, bez obraćanja dovoljno pažnje na kreditne sposobnosti banaka.
Regulatori takođe, pokušavaju da se uvere da su banke dovoljno dobro kapitalizovane da izbegnu sistemski “domino efekat”, pri čemu se neuspeh pojedinačne banke, ili neažurnost banke usled straha od takvih neuspeha, propagira na ostatak finansijskog sistema. Takvi domino efekti mogu da izazovu da druge banke ili finansijske kompanije ne uspeju i da poremete svetsku privredu i stvore velike socijalne troškove. Strah od takvih propusta doveo je regulatore u SAD da intervenišu kako bi spasili Continental Illinois, najveća banka ikada spašena od strane  FDIC, 1984. godine. Nedavno, niz banaka koje posluju u Rusiji, leta 2004. bile su zabrinute od domino efekta u ruskom bankarskom sistemu, mada je to sprečeno. Osnovna pretnja je da banke deluju kao neka vrsta prenosnog pojasa kojim se zastoji u finansijskom sektoru brzo šire na ekonomiju.

 

 

POKUŠAJ STANDARDIZACIJE KAPITALNOG MENADŽMENTA BANKE

Pre implementacije bazelskog sporazuma 1988. i 1992. godine, kapital banke je u nekim zemljama bio regulisan nametanjem standarda jedinstvenog minimalnog regulatornog kapitala. To je bilo primenjivano u bankama bez obzira na njihove profile individualnog rizika. Netačne pozicije bilansa stanja i obaveze svake banke su jednostavno ignorisani.
Međutim, od sredine 1980. godina, Banka Engleske i Federal Reserve Board postali su sve više zabrinuti zbog rastućih izloženosti banaka van bilansa potraživanja, zajedno sa problemom kredita zemljalja trećeg sveta. U isto vreme, regulatori u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama bili su pod pritiskom međunarodnih banaka sa sedištem u te dve zemlje. Banke su se žalile na nelojalnom konkurencijom stranih banaka, posebno onih iz Japana i Dalekog istoka, za koje su važili mnogo blaži propisi i nisu bili predmet formalnog uslova kapitala.
Odgovor Engleske banke i Federal Reserve Board je, pre svega, bio da ojačaju bazu kapitala komercijalnih banaka zahtevaom da izdvoje više kapitala za rizične aktinosti. Kada su sagledali pitanja kapitala, predložili su da promene pristup i da zahtevaju više kapitala nego pre: najmanje 8% u situacijama koje su procenjene kao rizične. Pored toga, regulatori su predložili pretvaranje svake stavke koja se ne nalazi u bilansu stanja u ekvivalent koji odgovara stavkama koje se nalaze na bilansu stanja, tako da se kapital može proceniti prema izvedenim pozicijama.
Drugo, regulatori su pokušali da stvore “ravan teren za igru”. Oni su predložili da sve međunarodne banke usvoje isti standard kapitala i istu proceduru. Federal Reserve Board–u i banci Engleske dodeljen je Međunarodnim Bazelskim komitetom posao proučavanja pozicija banaka širom sveta, planiranja detalja predloga i predlaganje niza zajedničkih postupaka u cilju regulisanja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari