Odlomak

 

1.0 Uvod
Barut (arap. barud ; tur. barut) je supstanca koja vrlo brzo sagoreva uz oslobađanje gasova koji služe kao pokretačka energija u vatrenom oružju.
Ova definicija se odnosi i na crni i na bezdimni barut. Obe vrste baruta su slabi eksplozivi. NJihovim sagorevanjem se stvara podzvučni deflagracioni talas naspram nadzvučnog eksplozivnog talasa koji stvaraju jaki eksplozivi. Rezultat toga je da je pritisak koji nastaje sagorevanjem baruta dovoljan da potisne zrno ali ne i da razori eksplozivnu komoru vatrenog oružja. Iz istih razloga barut nije dobar za razbijanje stena ili utvrđenja, gde se uspešno koriste jaki eksplozivi.
Opšti razvitak civilizacije pratio je i značajan progres u domenu naoružanja. Ipak, pojava baruta predstavlja ogroman iskorak na polju razvoja i efikasnosti novih oružja. Sa pojavom baruta, srednjovekovni način ratovanja zastareva. Debeli metalni oklopi, koji su štitili srednjovekovne vitezove od napada hladnim oružjem, postaju neefektivni sa pojavom arkebuza- prvog ručnog vatrenog oružja koje se pojavilo u Evropi. Takođe, pojava topova čini da visoki kameni bedemi, koji su okruživali gradove, nemaju više upotrebnu vrednost.
Daljim napretkom tehnologije, i usavršavanjem baruta i drugih eksploziva deriviranih iz baruta, efikasnost i efektivnost oružja do današnjeg dana se mnogostruko uvećala. Pored upotrebe u naoružanju, barut je naišao na svoju primenu i u brojnim drugim granama.

Slika broj 1. Arbekuz
1.1 Upotreba baruta kroz istoriju
Barut je pronađen u Kini i smatra se jednim od četiri velika otkrića drevne Kine. U 13. veku je stigao do Arapa, a Bejkon ga spominje u svom delu:
Možemo, koristeći šalitru i druge stvari, veštački stvoriti vatru koja se može baciti na velike udaljenosti… Koristeći samo malo ovog materijala, mnogo svetla se stvara, skupa sa groznom galamom. Vrlo je moguće da se ovim može uništiti grad ili vojska… Da bi se proizvelo veštačko svetlo i grmljavina, potrebno je uzeti šalitre, sumpora i Luru Vopo Vir Can Utriet
Poslednji deo verovatno predstavlja šifrovane količine materijala koje su potrebne u mešavini. Barut i na njemu bazirani proizvodi su u industrijskom i modernom dobu dorađivani i poboljšavani koristeći nove tehnologije, ali njegova suština je ostala ista kao kroz istoriju. Mnogi pripisuju otkriće baruta upravo Bekonu, ali je izvesnije da je on podatke preuzeo od Arabljana. Takođe je verovatno da su barut u Evropu doneli Saraceni, a veruje se da su ga Englezi prvi put upotrebili (bitka kod Virvotera, 1327. godine). Edvard III ga je upotrebio u bici kod Kresija, 1346. godine.
Kod nas u manastiru Blagoveštenje i danas se može videti tajna prostorija iznad oltara gde su čuvani barut i municija oko 1786.godine.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari