Bosna i Hercegovini u Kraljevini SHS

UVOD

Završetak Prvoga svjetskoga rata donio je Bosni i Hercegovini nove okolnosti, ali i nova iskušenja. Bivše članice Austro-Ugarske Monarhije našle su se pred novim izazovima. Potresala su ih pitanja o ponovnom ujedinjenju, no sada u nove države. Pitanje ujedinjenja bilo je posebno delikatno na području Bosne i Hercegovine, zbog tri većinska naroda koja su je naseljavala, a od kojih ju je svaki prisvajao kao svoju. No, bilo kako bilo, narodi nisu bili u mogućnosti oduprijeti se južnoslavenskoj ideji koja je tada “harala”.
U ovom radu pokušat ću ukratko opisati stanje u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1918. do 1929. godine, uz obuhvaćanje bitnijih sastavnica neke države – politike, vjere, gospodarstva i privrede. U prvom i drugom poglavlju naglasak je na politici, ali i na općem stanju koje je vladalo neposredno prije ujedinjenja u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ono je bilo sve, samo ne sjajno. Svaki od tri naroda imao je svoje zamisli o tome kako bi buduću državu trebalo ustrojiti, a u skladu s tim su organizirali rad i program svojih stranaka. No, nakon ujedinjenja više nije bilo povratka i valjalo je izvući ono najbolje iz nastale situacije.
U skladu s tim organizirao se rad u Privremenom narodnom predstavništvu, u Ustavotvornoj skupštini i u Ustavnim koncepcijama koje su razmatrane, sve do konačnog Vidovdanskog ustava Kraljevine SHS, o čemu podrobnije govori treće poglavlje rada.
Dalje se u radu razmatra stanje u Bosni i Hercegovini i njezin položaj u zajedničkoj državi nakon donošenja Ustava Kraljevine SHS pa sve do njegovog ukinuća 1929. godine i proglašenja kraljeve diktature. Detaljnije sam se osvrnula na parlamentarne izbore koji su najzornije prikazivali političko raspoloženje stanovništva Bosne i Hercegovine, kao i na proglašenje kraljeve Šestosiječanjske diktature, te koje su bile posljedice toga proglašenja za Bosnu i Hercegovinu. Uz prikazivanje političkih prilika u zemlji na kraju radu sam iznijela podatke i o vjerskom životu stanovništva, kojemu je jedino vjera davala nadu u bolje i sigurnije sutra u sveopćem kaosu.
Bosna i Hercegovina kao teritorij i zemlja na koju su mnogi imali pretenzije i u novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca ostala je na samim marginama političkog, društvenog i gospodarskog života. Detaljniji prikaz cjelokupne situacije u zemlji opisan je na stranicama koje slijede.

 
BOSNA I HERCEGOVINA U PROCESU UJEDINJENJA U ZAJEDNIČKU DRŽAVU

Završetkom Prvoga svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske Monarhije privodilo se kraju ujedinjenje južnoslavenskih prostora i naroda. Krenulo se za integracijom zemalja različitoga političkoga položaja i povijesnoga razvoja. Zajednička država se temeljila na različitim idejama, od svesrpstva i svehrvatstva do integralnog jugoslavenstva, što je u sebi sadržavalo glavnu klicu nesporazuma.  Na južnoslavenskim prostorima koji su do tada bili u sastavu Austro-Ugarske Monarhije organizira se jedna nova državna tvorevina pod nazivom Država Slovenaca, Hrvata i Srba (Država SHS), sa Narodnim vijećem kao glavnim organom vlasti, čije je sjedište bilo u Zagrebu. To najviše tijelo nove države konstituirano je 5. i 6. listopada 1918. U objavi Narodnog vijeća istaknuto je da je ovo tijelo opunomoćeno u potpunosti preuzeti vođenje narodne politike. Na zasjedanju Hrvatskog sabora 29. listopada 1918. donesena je odluka da se Dalmacija, Hrvatska i Slovenija s Rijekom proglašavaju posve nezavisnom državom prema Ugarskoj i Austriji, te pristupaju u zajedničku suverenu Državu SHS. Nakon 1918. godine, Hrvatski sabor je po prvi put sazvan tek 1942. godine.