Odlomak

Bruto domaći proizvod kao mera ekonomskog blagostanja

UVOD

Bruto domaći proizvod (BDP ili GDP eng.) je ekonomski izraz koji predstavlja ukupnu produkciju roba i usluga, ostvarenu u nacionalnoj ekonomiji, bez obzira na vlasništvo. To podrazumeva da BDP uključuje vrednost produkcije stranih lica (kompanija) u zemlji, a isključuje aktivnosti firmi u vlasništvu domaćih rezidenata u inostranstvu. BDP predstavlja ukupno stvoren domaći dohodak. “Bruto domaći proizvod po tržišnim cenama“ (Gross domestic product at market prices eng. – po tržišnoj koncepciji) predstavlja krajnji rezultat proizvodne aktivnosti. Sastoji se od ukupne proizvodnje dobara i usluga umanjene za međufaznu potrošnju. Dobija se: a) zbrajanjem bruto dodatne vrednosti svih proizvodnih jedinica rezidenata ili b) zbrajanjem svih dohodaka ostvarenih u tekućoj proizvodnji (zarade zaposlenih, poslovni višak, amortizacija osnovnih sredstava) i poreza na proizvode umanjenih za subvencije ili c) zbrajanjem vrednosti dobara i usluga za finalnu potrošnju, obračunatih po nabavnim cenama i umanjenih za vrednost uvoza dobara i usluga. Najčešće korišćen makroekonomski agregat u Sistemu nacionalnih računa je bruto domaći proizvod, koji predstavlja meru finalne proizvodnje. Naime, proizvodnja se u sistemu nacionalnih računa definiše po širem konceptu i obuhvata niz usluga (finansijske, obrazovanjem zdravstvo, socijalnu zaštitu, delatnost državne uprave i odbrane, privrednih i stručnih udruženjem humanitarnih organizacija, udruženje građana itd.) koje nisu obuhvaćene društvenim proizvodom po materijalnom konceptu proizvodnje.

1. Bruto domaći proizvod kao mera ekonomskog blagostanja

Bruto domaći proizvod BDP (Gross National Product-GDP) je najčešće korišćen makroekonomski agregat u sistemu nacionalnih računa i smatra se najboljom merom rezultata ekonomske aktivnosti u jednoj zemlji u datom periodu vremena, koji obično iznosi jednu kalendarsku godinu. Bruto domaći proizvod je važan makroekonomski agregat sa stanovišta donošenja ekonomskih odluka u okviru procesa makroekonomske analize ekonomskih procesa i kretanja ekonomske politike na nivou nacionalne ekonomije. Ostvareni BDP u jednoj zemlji predstavlja merilo njene produktivnosti i ekonomske snage, ali u isto vreme govori i o nivou dostignutog blagostanja stanovništva. Kao što nivo blagostanja nekog pojedinca procenjujemo na osnovu njegovih prihoda, tako i ekonomsku snagu neke privrede sagledavamo uzimanjem u obzir ukupnog prihoda koji zarađuju svi ljudi u toj privredi, a u tome nam pomaže bruto domaći proizvod. Razumljiva je otuda potreba da se ovaj agregatni izraz proizvodnje jasno definiše i ukaže na njegovu analitičku upotrebu. Zaliha se određuje kao količina koja se meri u datoj tački vremena.
Zaliha se određuje kao količina koja se meri u datoj tački vremena. Tokovi se određuju kao količine koje se mere po jedinici vremena. U pogledu društvenog bogatstva to su: proizvodne zgrade, putevi, izgrađena infrastruktura, kao i neproizvodni i neprivredni objekti, tj. škole, univerziteti, bolnice, pozorišta, muzeji, stadioni, stambene zgrade itd. Najsveobuhvatnija mera ukupne proizvodnje dobara i ukupne proizvodnje dobara i usluga i ekonomske aktivnosti u jednoj zemlji. Definiše se kao tržišna vrednost svih finalnih roba i usluga proizvedenih u određenom vremenskom periodu, obično za godinu dana, u okviru jedne privrede posmatrane kao celine. BDP meri dve stvari odjednom: ukupne dohotke svih u određenoj privredi, ukupne izdatke privrede koje ona ima u proizvodnji roba i usluga. U privredi u celini dohoci moraju biti jednaki izdacima. Metod izdataka podrazumeva da se BDP usmerava na četiri kategorije trošenja:

  •     izdaci lične potrošnje na dobra i usluge (C –Consumtion),
  •     bruto domaće privatne investicije (I – Investment),
  •     državna potrošnja (G – Government) i
  •     neto izvoz (NX – Net Export

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari