Carina i carinske kvote
SEMINARSKI RAD
Predmet: MAKROEKONOMIJA
Tema:
CARINE I CARINSKE KVOTE
Mentor : Student :
Beograd, novembar 2011.god
SADRŽAJ
SADRŽAJ....................................................................................................................................2
1.UVOD.......................................................................................................................................4
2.POJAM CARINE.....................................................................................................................5
3.PODELA CARINA..................................................................................................................6
3.1.Carine prema pravcu kretanja robe.......................................................................6
3.2.Carine prema načinu obračunavanja i naplate...................................................7
3.3.Carine prema karakteru trgovačkih odnosa sa inostranstvom.......................8
3.4.Carine prema visini opterećenja proizvoda iz određenog područja ili
destinacije.............................................................................................................................9
3.5.Carine prema njihovoj osnovnoj ekonomskoj funkciji......................................9
2

1.UVOD
predstavlja obavezu uvoznika-izvoznika da, u momentu kada
roba prelazi nacionalnu granicu, plati propisanu sumu novca u korist države.
Carina predstavlja vrstu posrednog poreza koji se naplaćuje kada roba prelazi
carinsku liniju. Cilj carine nije da poveća državni prihod, već zaštita domaće
proizvodnje, naročito one koja tek počinje da se razvija.
Carine predstvljaju stabilan i dugoročan instrument regulisanja spoljne
trgovine i zaštite domaćeg tržišta. U većini zemalja carinska tarifa se
propisuje zakonom. Carinska tarifa ne može da se menja od slučaja do slučaja i
prema trenutnoj potrebi kao drugi instrumenti spoljnotrgovinske politike.
Osnovna podela carina, po kriterijumu kretanja robe u odnosu
na nacionalno tržište, je na uvozne, izvozne i tranzitne carine.
Podela carina prema cilju primene je na zaštitne, fiskalne, prohibativne i
retorzivne. Takođe, carine mogu biti autonomne i ugovorne (konvencionalne).
Carinskim zakonom
uredjuju se carinsko područje, carinski pogranični
pojas, carinski
prelaz, carinska roba, carinski nadzor i kontrola, carinske povlastice, carinska
vrednost, carinski postupak koji se primenjuje na uvoz robe u Republiku
Srbiju, izvoz robe iz Srbije i tranzit robe preko njene teritorije, prava i obaveze
lica koja učestvuju u carinskom postupku, kao i prava i obaveze carinskog
organa u carinskom postupku. Ovim zakonom utvrdjuje se nadležnost Uprave
carina i drugih organa za sprovodjenje odredaba ovog zakona, kao i drugih
zakona čije je sprovodjenje povereno Upravi carina, odnosno drugim
organima.Ovaj zakon primenjuje se na celom carinskom području Srbije.
http://sr.wikipedia.org
"Službeni glasnik RS", br. 73/2003 Carinski zakon
4
2.POJAM CARINE
Carina predstavlja dažbinu koja se naplaćuje, najčešće, na uvoznu robu u
vidu novčanog iznosa, a po utvrdjenim carinskim stopama u Carinskoj tarifi,
bilo u cilju zaštite domaće privrede, fiskalnih, socijalnih i drugih razloga. Kod
nekih zemalja postoji i carina na robu koja sa izvozi iz zemlje, npr. u Indiji na
žitarice u cilju prehranjivanja domaćeg stanovništva. Primarna uloga carina je
zaštita domaće proizvodnje, a sekundarna uloga fiskalni efekat koji ona
ispoljava pri punjenju budžeta odredjene države.
Carinski sistem predstavlja sredjenu celinu instituta i pravnih propisa
(autonomnih i medjunarodnih) koji se primenjuju na odredjenoj carinskoj
teritoriji. Ti instituti su : carinska roba, carinski nadzor, carinsko poručje, linija,
obaveza, obveznik, oslobodjenja od plaćanja carine i dr.
Carinski suverenitet je pravo odredjene države da primenjuje odredjeni
sistem carina i carinske zaštite.
Carina i carinski sistem svake zemlje su značajni regulatori uvoza, a time
i zaštite domaće proizvodnje.
Ne može se trgovati bez dovoljnog poznavanja osnovnih instituta i
instrumenata carinskog sitema svoje zemlje i zemlje potencijalnog partnera.
Mada države svoje carinske sisteme uredjuju autonomno, snagom svog
carinskog suvereniteta, oni ipak uglavnom nisu potpuno autonomni, već su
prožeti nizom medjunarodnih propisa, što je korisno, jer unificiranje nekih
rešenja u carinskim sistemima više država dovodi do efikasnijeg i bržeg
sprovodjenja carinskog postupka.
Carinske politike svih zemalja u svetu danas su obeležene značajnom
ulogom Svetske trgovinske organizacije (STO) u njihovom oblikovanju, bilo da
je reč o zemljama koje su već članice ove organizacije ili to tek treba da
postanu. Osnovni pravac u formulisanju carinskih politika, generalno
posmatrano, je pravac reduciranja carina, s ciljem olakšavanja i podsticanja
međunarodne trgovinske razmene. U tom cilju, još od 1947. godine, kada je
potpisan Opšti sporazum o carinama i trgovini (GATT - General Agreement on
Tariffs and Trade), u okviru brojnih multilateralnih rundi pregovora o trgovini,
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti