Odlomak

UVOD

Ugovori o stvaranju slobodne trgovine između dvije ili više zemalja sklapaju se s ciljem uklanjanja carinskih i necarinskih barijera u međusobnoj trgovini, kako bi se potaknuo rast trgovine među ugovornim stranama, povećala izravna ulaganja, te postigla veća transparentnost u trgovinskim politikama i poslovnim predviđanjima.

Zonu slobodne trgovine ( FTA, Free Trade Area ) čine dva ili više carinska područja unutar kojih su ukinute sve carine i druga trgovinska ograničenja na gotovo svu robu porijeklom iz tih područja koja se međusobno razmjenjuje. O zoni slobodne trgovine i njenom pojmovnom definisanju biče više govora u nastavku prezentacije.

 

 

 

 

ZASNIVANJE ZONE SLOBODNE TRGOVINE

Principi na kojima se zasnivaju zone slobodne trgovine :

1. Stvaranje zone slobodne trgovine mora biti potpuno u skladu sa članom XXIV GATT-a, koji ih dozvoljava kao iznimku od opšteg pravila o nedeskriminaciji, pod uvjetom da one olakšavaju i potiču trgovinu između zemalja koje ih sačinjavaju i da pri tome ne stvaraju prepreke trgovini prema ostalim članicama WTO-a.
Zona slobodne trgovine je prihvatljiva u odnosu na uvjete koje postavlja GATT, ako je liberalizacija trgovine unutar zone obuhvaćen najveći dio međusobne trgovine, samo najosjetljiviji proizvodi mogu biti izostavljeni od liberalizacije, kao što su određeni poljoprivredni proizvodi. I nakon stvaranja zone slobodne trgovine zemlje pristupnice prema trećim zemljama ne primjenjuju više carine i restriktivnije trgovinske mjere nego u razdoblju koje je prethodilo zoni slobodne trgovine.

2. Zone slobodne trgovine moraju u pravilu biti recipročne omogućavajući svim ugovornim stranama jednaku korist.

3. Uzajamne povlastice odobravaju se samo proizvodima koji su porijeklom iz zemalja koje sačinjavaju zonu slobodne trgovine. Stoga je bitan sastavni dio ugovora o slobodnoj trgovini, protokol o pravilima, o porijeklu, kako bi se spriječilo zaobilaženje ovog principa preko trećih zemalja.

4. U ugovorima o slobodnoj trgovini dozvoljava se primjena samo zaštitnih mjera u opravdanim slučajevima, npr. U slučaju platnobilansnih teškoća ili u slučaju prekomjernog uvoza nekog proizvoda koji može izazvati poremećaj na domaćem tržištu.

5. Ugovorima o slobodnoj trgovini uređuju se i sva ostala područja izravno vezana uz međusobnu trgovinu: unutarnje oporezivanje, državni monopol, pravila konkurencije, državna pomoć, zaštita intelektualnog vlasništva, antidampinške mjere.

Na prostoru evropskog kontinenta , pored Evropske unije postoje još četiri zone slobodne trgovine, odnosno carinske unije.
U zoni slobodne trgovine zemlje u međusobnoj razmjeni recipročno i u cjelini ukidaju carinske dažbine i druge prepreke trgovini, ali prema trećim zemljama i dalje primjenjuju sopstvenu trgovinsku zaštitu. Osnovni cilj stvaranja zone slobodne trgovine je intenziviranje unutar-regionalne ( intra – regionalne ) razmjene.

Iako je taj proces već sam po sebi pozitivan, što znaći da i sama zona slobodne trgovine sadrži dovoljan broj pozitivnih elemenata da bi opstala, vrijeme je pokazalo da je ona u najvećem broju slučajeva bila samo etapa ka uspostavljanju višeg oblika integracije.
Neosporno je da zemljama članicama odgovara dovoljan suverenitet u vođenju ekonomske politike, što im je u ovom obliku integracije ostavljeno. Sprovođenjem sopstvene trgovinske politike prema trečim zemljama njima je omogućeno da je kombinuju sa drugim instrumentima ekonomske politike u postizanju nacionalnih i razvojnih ciljeva.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari