Ćopiceva poezija za djecu

1.0.UVOD

U mom seminarskom radu baviću se Ćopićevom poezijom za djecu koji je dao pečat svom pisanju na poseban način. Obradiću Ćopića lao lirskog pisca čija poezija obiluje kako rodoljubivim motivima, tako i epskim manirima,a pjesme su mu prožete i svijetom prirode.
Postoje pisci koji manje ili više uspijevaju da urone u radoznale sfere čitalačkog bića: međutim, ima i takvih pisaca čije je djelo zamašno po misaonom i emocionalnom potencijalu, pa,ipak, ne mogu da budu nazvani „čitanim i popularnim piscima“. Pisac kakav je Branko Ćopić, osvjedočeni je primjer stvaraoca u kome su izraženi smisao da bude blizak svojim čitaocima , ali i da na najjednostavniji način, djelom saopšti svoj doživljaj svijeta: vedre i sumorne trenutke, uzlete i padove radosti i razočarenja.Porijeklom seljak i do kraja života ostavši to, on je kroz prozu o „malom čovjeku“ opjevao ne samo zavičajni svijet Bosanske krajine nego i čovjeka našeg mentaliteta sa svim njegovim etičkim i etničkim svojstvima. Rođeni pripovjedač, „epski rapsod“, pjesnik „koji je jednom morao propjevati“, Ćopić je darom vlastitih instinkata, a malo učenošću i ugledanjem, „hvatajući sve u životu i unoseći u literaturu“, ostvario djelo ugledne vrijednosti, tako da ga danas ubrajamo u naistaknutije pisce litarature dvadesetog vijeka.
Ćopić nije samo hroničar i tumač grube realnosti već i zasanjenih prostora čovjekovog bića; on je koliko realist toliko i pisac maštovite inspiracije. Na taj način u njegovom djelu slivaju se moguće i nemoguće, pa kroz liriku i humor izražavaju cjelovit život.
Baština kulturne tradicije, oplemenjena epskom narodnom pjesmom, te doživljajem prirode i ljudi, bistrinom i logikom, zdravim osjećanjem života, shvatanjem dobra i zla, vjere i borbe, nade i prkosa-izrazila se sada već zaokruženom djelu Ćopića, čiji se imaginativni svijet obojen fantastikom i realističkom pričom i bajki najjače je dopro do skrivenih kutaka dječijeg bića.
Povezujući tradiciju sa savremenošću i njegujući misao slobode, zasnovanu na sadržajima iz života naroda, Ćopić je oformio svoje djelo kao tvorevinu izuzetne snage i ljepote.Počeo je pripovjetkom, kasnije se posvetio poeziji, pisao je i romane drame, ali priča je ostala osnovna forma njegove literature.
Svijet djetinjstva bio je veoma blizak Ćopiću. Kao dječak upoznao je sve ljepote i ćudi nebesa, voda i šuma , nagledao se sunčanih rađanja i zalazaka, naslušao oluje i grmljavine, zbližio se sa svijetom insekata, zvjeri i ptica, naigrao se igara koje je sam sebi morao izmišljati, saznao je šta je pravo dugarstvo i prijateljstvo.
U narativom načinu i emotivnoj inspiraciji Ćopić prati kako se u vatri rađa nova domovina, nazire u mraku ofanziva svjetlosti, u kojem se pjesnički oprašta sa svojim djetinjstvom, sa zavičajem, a onda, ispisavši dnevnike svoje mladosti u ratu, pjeva pjesme o pionirima, mladim kuririma, ali ne više u formi prvih „ratnih“ pjesama i „raporta“ već svečanije, ležernije