Odlomak

 
1. UVOD
Demencija je progresivno i nepovratno propadanje intelektualnih sposobnosti i viših mentalnih funkcija (inteligencije, mišljenja, govora, pamćenja, učenja, imaginacije itd.) usled određenih organskih uzroka. To dovodi do poremećaja ličnosti i odnosa sa fizičkom i socijalnom.sredinom
Demencija je bolest populacije odraslog životnog doba. U osnovi ove pojave stoje morfološke, histološke ibiohemijske promene mozga, kao prirodne pojave vezane za proces starenja. Predstavlja postupan gubitak mentalnih sposobnosti koji rezultuje gubitkom memorije, promenama ličnosti i gubitku socijalnih sposobnosti. Ovo oboljenjenije normalan deo starenja, i kod većine ljudi se nikada ne razvije.
Demencija je generički termin koji nam malo govori o bolesti.Ne postoji nikakav specifičan laboratorijski test za dijagnostikovanje demencije,tako da se njena dijagnoza isključivo temelji na kliničkim kriterijumima.Opšte prihvaćeni kriterijumi za dijagnozu demencije su,zbog svoje složenosti,neprihvatljivi za rutinsku primenu,
Zbog toga,u svakodnevnoj kliničkoj praksi, još uvek najpouzdaniju pomoć u dijagnostikovanju demencije pružaju neurološke I psihijatrijske dijagnostičke metode.

1.1 Definicija

Demencija se definiše kao stečeno, postojano stanje globalnog opadanja kognitivnih funkcija, zajedno sa promenama ličnosti koje su dovoljno jake i izrađene da mogu poremetiti profesionalnu aktivnost i socijalnu relaciju bolesnika. Demencija narušava sposobnost osobe da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti. U priručniku DSM-IV u kriterijume za demenciju spadaju poremećaji kratkotrajnog i dugoročnog pamćenja i barem jedan od sledećih poremećaja:
1. oštećenje apstraktnog mišljenja,
2. oštećenje rezonovanja i planiranja,
3. poremećaji jezičkih funkcija,
4. promene ličnosti
Prema DSM-IV(Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje,objavljen od strane Američke psihijatrijske asocijacije) kriterijumima, daje se prednost uticajima kognitivnih disfunkcija na profesionalno i socijalno funkcionisanje, a zanemarena je neurobiološka osnova demencije. Prema bolesnikovom svakodnevnom životnom funkcionisanju demencija se može stepenovati u tri grupe:
1. Lako dementne osobe u stanju su da žive samostalno uz očuvanu sposobnost rezonovanja
1. Umereno dementne osobe nisu u potpunosti u stanju da se brinu samostalno o sebi. Zanemaruju neke aspekte osnovnog funkcionisanja i nisu sigurne bez prisustva osobe koja brine o njima.
2. Teško dementne osobe uopšte nisu u stanju da vode samostalan život. Konstanta nega im je neophodna.
Demencija kao klinički sindrom nastaje kao posledica raznih oboljenja. Ta oboljenja su najčešće bolesti i infekcije koje utiču na mozak (npr. meningitis), pritisak na mozak (postojanje tumora), nedostatak krvi i kiseonika u mozgu (usled moždanog udara).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari