Odlomak

GENETIKA I NASLJEDNI MATERIJAL

Genetika je nauka koja proučava nasljedni materijal,procese i zakonitosti biološkog nasleđivanja. Zahvaljujući nasleđivanju i promjenljivosti javljaju se sličnosti i razlike osobina u potomstvu u odnosu na roditelje i dalje pretke. Rasvjetljavanje uzroka tih sličnosti i razlika u potomstvu jeste osnovni cilj genetike kako bi ona u doglednoj budućnosti mogla da upravlja procesima nasleđivanja i promjenljivosti.
Pod biološkim nasleđivanjem podrazumjeva se proces razvića novih živih bića-organizama sličnih roditeljima i daljim precima. Potomstvo liči na roditelje zbog sličnosti materijalnih osnova nasleđivanja u polnim ćelijama,koje učestvuju u procesu oplođenja i zato što se u toku razvića jedinke dijelom ponavlja istorijski razvoj vrste. Razlike između roditelja i potomaka mogu da budu uslovljene nasljednom promjenljivošću(novim kombinacijama postojećih nasljednih činilaca i promjenama u nasljednoj supstanci) i sredinom koja se neprekidno mijenja u toku razvića jednike. Biološko nasleđivanje i promjenljivost tijesno su povezani sa procesima razmnožavanja i razvića jedinke. Nasljeđivanje i promjenljivost su dvije osnovne katakteristike živih bića,međusobno suprotne ,ali nerazdvojno povezane. Pošto jedinke stare i umiru, priroda obezbjeđuje neprekidnost života putem razmnožavanja i prenošenja nasljednih činilaca na nove jedinke-potomstvo. U nasljedni materijal spadaju: hromatin,hromozom,DNK i gen.

 

 

 

HROMATIN

Hromatin je supstanca jedra koja sadrži dezoksiribonukleinske kiseline i proteine. Tačnije u hromatinu je došlo do uvijanja DNK oko proteina,zato ga jos i zovemo nukleoprotein. Hromatin se uočava u interfaznom jedru (to je jedro ćelije koja nije u deobi, već se nalazi u interfazi). On je u obliku hromatinskih vlakana koja kondenzovanjem (u toku ćelijske diobe) postaju samostalna telašca – hromozomi.

 

 

 

HROMOZOMI

Proučavajući ćelijsku diobu,naučnik Štrasburger je 1875.godine zapazio končaste tvorevine koje lako primaju boju,pa ih je nazvao hromozomi(grčki chroma = boja, soma = tijelo).
Hromozomi čine sastavni dio jedra. Vidljivi su pod mikroskopom obično u toku diobe ćelije.Hromozomi su izgrađeni od dezoksiribonukleinskih kiselina,ribonukleinskih kiselina i bjelančevina. Nasljedni genetički materijal hromozoma sačinjavaju dezoksiribonukleinsle kiseline. Hromozomi mogu da se reprodukuju,pa pri diobi jedra osiguravaju neprekidnost prenošenja nasljednih (genetičkih) informacija iz generacije u generaciju. Hromozomi imaju vodeću ulogu u procesima nasljeđvanja i promjenljivosti.
Oblik,veličina,građa i broj hromozoma stalni su i karakteristični za određenu vrstu i poznati pod imenom kariotip (formula vrste). Hromozomi se po veličini jako razlikuju u zavisnosti od vrste organizma. Unutrašnja građa hromozoma je složena i najbolje se može uočiti na početku ćelijske diobe. Tada se svaki hromozom sastoji iz dva kćerinska vlakna (hromatide) koja su povezana centromerom. U zavisnosti od položaja centromere,tipovi hromozoma su: metacentričan,submetacentričan,subtelocentričan i telocentričan.
Kod biljaka i životinja koje se polno razmnožavaju različit je broj hromozoma u tjelesnim (somatskim) i u polnim ćelijama (gametima). Gameti sadrže jednostruk-haploidan (n) broj hromozoma, a somatične ćelije dvostruk-diploidan (2n). Haploidnni hromozomi sačinjavaju haploidnu garnituru ili genom.Broj tjelesnih hromozoma kod čovjeka je 46 a broj polnih hromozoma je 23.

 

 

GENI

Gen je fizička i funkcionalna jedinica nasleđivanja, koja prenosi nasljednu poruku iz generacije u generaciju, a čini ga cjelovit dio DNK potreban za sintezu jednog proteina ili jednog molekula RNK. Geni su nanizani duž hromozoma. Gen za određeno svojstvo uvijek se nalazi na istom mjestu na hromozomu koje se naziva genski lokus.
Različiti oblici jednog istog gena nazivaju se genski aleli i na njima se zasniva polimorfnost svih organizama. Geni su linearno raspoređeni delovi hromozomske DNK. Njihova veličina (broj nukleotida DNK) i raspored na hromozomima su stogo određeni. Građa gena je ustvari građa same DNK i ogleda se u tačno određenom redosledu nukleotida (A, T, C i G).Vrlo se rijetko primjećuju iznenadne promjene nasljednih faktora. Promjenjeni gen nasljeđuje se dalje u istoj formi. Promena tog redosleda, manjak ili višak nukleotida rezultira u promeni funkcije gena i naziva se genska mutacija (tačkasta mutacija).Takvim mutacijama objašnjava se mnoštvo nasljedno različitih rasa.
Sveukupnost nasljednih činilaca (tj. gena) koji ulaze u sastav ćelijskih hromozoma jednog organizma označavamo kao genotip tog organizma,dok skup gena u njegovim gametima (tj. u jednoj garnituri hromozoma) čini genom. Količina DNK u genomu eukariota daleko premašuje zbir gena koji kodiraju sve proteine prisutne u ćelijama. To znači da dio genoma sadrži nizove nukleotida koji ne nose šifru za sintezu proteina. Segmenti gena koji sadrže informaciju za sintezu proteina su nazvani egzoni, a nekodirajući nizovi između njih su introni.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari