Odlomak

 
Uvod
Kultura dijaloga je stvaralačka činjenica od koje zavisi životna uspešnost svakog pojedinca i svih ljudskih zajednica, kao i vascele tvorevine. To je neporeciva istina koja treba sve da nas podstakne na neprestano stvaralačko promišljenje dobrih načina kreativnog i progresivog dijaloga.
Stečeni i nasledni oblici dijaloga
Pitanje čovekove spremnosti i nespremnosti za dijalog je sveobuhvatno u svakom pogledu, i zahteva dinamične odgovore koji afirmišu dalju kreativnu progresiju.
Svaki novi susret nosi u sebi nove nove i drugačije izazove, iskustvo iz prošlih događaja je dobro došl, ali nije u potpunosti primeljivo.
Nije umesno zaklanjati se iza opštih interesa i prilagođavati se samo zahtevima istomišljenika, posebno onda kad su nisu u pravu. Primena treba da bude istina, i to “istina koja oslobađa”.
Određenje prema istini je važna osnova u svakom dijalogu, i tu nije problem “mnogo istina”, nego nasilje nad istinom kad senekome nešto nameće.
Zbog toga je važno znati da „razgovor nije puka razmena reči kako bi se uspostavio društveni dodir, već dodir čoveka sa čovekom usmeren na otvaranje obojice”.
Dijalog zahteva da svaki sagovornik sačuva svoju pripadnost i bez opterećivanja promišlja svoje poreklo.
Kada dođe do susreta, onda bi trebalo svako da se trudi da nađe razlog više da ide dalje, a ne da se pri prvoj pretpostavci povlači nazad u sebe.
Za to je potrebna otvorenost tako da bez dvoličavanja svako svakome kaže lično “u oči“ sve što smatra da je potrebno.
Negovana dvoličnost kao loša mera u dijalogu treba da bude prepoznata, razobličena i odbačena. To je velika opasnost jer postaje uobičajna praksa savremenih susreta, razgovora i prefgovora. Retko ko je spreman da kaže istinu drugom licem u lice, pre se odlučujemo da to učinimo iza leđa, ne razmišljajući kakav haos stvaramo u sebi i oko sebe.
Tako se svi vrtimo u krug i niko sebe ne vidi kao uzročnika lošeg stanja drugih i sebe, uvek je za to kriv neko drugi, posebno ako je izvan mog kolektivnog identita.

Umeće učestvovanja u dijalogu podrazumeva spremnost da se o svemu argumentovano i bez predrasuda raspravlja, bez unapred pripremljenih odgovora na sva pitanja. To ne znači odsustvo stava, nego spremnost da se čuje odgovor da se čuje i razume drugi, gd enedostatak ličnog uverenja može biti diskreditujuća činjenica.
Krajnji domet uspešnosti u dijalogu stanja je stanje u kome se na razlike ne gleda kao na nešto gde trenba popustiti po sistemu eliminacije i naglašavanja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 9 stranica
  • Kultura religije Ljubivoje Stojanovic
  • Školska godina: Ljubivoje Stojanovic
  • Seminarski radovi, Skripte, Mediji/Kultura
  • Srbija,  Vršac,  Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača 'Mihailo Pavlov' u Vršcu  

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari