Diskriminacija na tržištu rada
SADRŽAJ
1. POVIJESNO PODRIJETLO I DEFINIRANJE DISKRIMINACIJE NA
2. VRSTE DISKRIMINACIJE NA TRŽIŠTU RADA I NEDISKRIMINACIJSKI
3. TEORIJE I POKAZATELJI DISKRIMINACIJE NA TRŽIŠTU RADA............................8
6. DISKRIMINACIJA I POLOŽAJ ŽENE PRI ZAPOŠLJAVANJU....................................17
7. EUROPSKA POLITIKA JEDNAKIH MOGUĆNOSTI.....................................................20
1
UVOD
Diskriminacija na tržištu rada je problem kojim se bavi ovaj rad. Govoriti o tržištu rada,
točnije o diskriminaciji na tržištu rada znači dotaknuti se jedne vrlo važne teme, s obzirom da
je za većinu stanovništva upravo nadnica glavni izvor zarade. O diskriminaciji se tokom
vremena jako malo raspravljalo i jako malo postiglo pri njenom uklanjanju.
Svrha ovog rada je rasvijetliti problem diskriminacije na tržištu rada.
Cilj ovog rada je, na temelju prikupljenih materijala dokazati postojanje diskriminacije na
tržištu rada, danas na početku 21. stoljeća, te ukazati na značaj borbe protiv diskriminacije i
prikazati neke načine njena uklanjanja.
Diskriminaciju na tržištu rada mnogo je lakše definirati, nego prepoznati. Do danas nisu
pronađeni i ne postoje podaci o tome kada se diskriminacija na tržištu rada javlja u povijesti.
Povijest je zabilježila samo neke određene pojave koje bi se mogle okarakterizirati kao prvi
začeci diskriminacije na tržištu rada. Povijesno gledano, zemlje Zapadne Europe i Amerike
uvijek su bile osjetljive na pitanja rasne i vjerske diskriminacije, te diskriminacije prema
nacionalnosti, a u novije vrijeme sve se više pažnje polaže i spolnoj diskriminaciji. U radu su
navedene samo neke od mnogobrojnih definicija diskriminacije na tržištu rada koje nudi
literatura. Svim navedenim definicijama zajedničko je da naglašavaju postojanje
diskriminacije u slučaju kada radnici istih sposobnosti primaju različite nadnice ili zbog
određenih osobnih obilježja nemaju jednake uvjete za rad.
Pri izradi ovog rada korištene su metoda deskripcije, komparativna metoda, genetička metoda
i metoda indukcije i dedukcije.
Rad je podijeljen na sedam dijelova. U prvom dijelu objašnjeno je povijesno podrijetlo i dane
su neke definicije diskriminacije na tržištu rada. Drugi dio govori o vrstama diskriminacije i
nediskriminacijskim činiteljima. Treći dio bavi se objašnjavanjem najbitnijih teorija
diskriminacije i njenih pokazatelja. Četvrti dio pruža uvid u neke načine uklanjanja ili
smanjivanja diskriminacije, tj. objašnjava mjere antidiskriminacijske politike. U petom dijelu
pobliže je objašnjeno i detaljnije razrađeno radno zakonodavstvo Hrvatske. Šesti dio
posvećen je diskriminaciji žena pri zapošljavanju. Sedmi dio predlaže europsku politiku
jednakih mogućnosti kao način smanjivanja jaza između dva spola.
2

inferiornog obrazovanja mnogi su im dobro plaćeni poslovi nedostupni. Zbog toga su žene
najčešće zaposlene u suficitarnim zanimanjima. Od pamtivijeka manjinski su radnici
isključivani sa tržišta rada i time bačeni na margine društva, jer im je isključivanje
diskriminiralo moć zarade. Zbog isključivanja manjina iz dobrih poslova, tržišne su snage
odredile da one mogu imati mnogo manje nadnice od privilegiranih radnika.
Diskriminacija na tržištu rada veoma je složena pojava, pa postoje mnoge njene definicije.
Tako Samuelson i Nordhaus u svom izlaganju ovog problema zastupaju mišljenje da su
razlike u zaradama univerzalna pojava u tržišnoj ekonomiji. Isto tako kažu da kada razlika u
zaradama proizlazi samo iz beznačajne osobne karakteristike kao što je rasa, spol ili religijska
pripadnost, taj fenomen nazivamo diskriminacijom.
Mnogi su se autori bavili pojmom diskriminacije na tržištu rada, pa zbog toga postoje i mnogi
načini na koje se ona tumači.
Diskriminacijom na tržištu rada bavili su se i autori McConnel i Brue, koji u svojim djelima
navode da diskriminacija u ekonomskom smislu postoji kada su žene ili radnici pripadnici
manjina koji imaju iste sposobnosti, obrazovanje, staž i iskustvo kao i bijeli muški radnici,
izloženi lošijim uvjetima glede zapošljavanja, dostupnosti zanimanja, unapređenja ili nadnica.
Prema Beniću, koji je također pokušao dati svoje viđenje diskriminacije na tržištu rada,
diskriminacija na tržištu rada postoji kada radnici koji imaju iste sposobnosti, obrazovanje i
iskustvo, zbog nekih sasvim osobnih obilježja (rasa, spol, religijska pripadnost) nemaju iste
uvjete zapošljavanja, dostupnosti zanimanjima, unapređenjima i/ili pak nemaju iste zarade.
Autori Henderson i Poole imaju nešto drugačiji pristup kod definiranja diskriminacije na
tržištu rada. Oni, u svojim djelima, tvrde da ekonomska diskriminacija na tržištu rada postoji
ukoliko radnici, koji imaju istu vrijednost graničnog proizvoda rada, dobivaju različite
nadnice na osnovu npr. spola, rase, religijske pripadnosti ili pripadnosti određenoj etničkoj
skupini.
Slično tvrde i Baumol i Blinder, koji navode da ekonomska diskriminacija na tržištu rada
postoji ukoliko isti faktor proizvodnosti dobiva različitu nadnicu za ekvivalentan doprinos
outputu.
Navedene su samo neke od mnogobrojnih definicija diskriminacije na tržištu rada koje nudi
literatura.
Svim navedenim definicijama zajedničko je da naglašavaju postojanje
diskriminacije u slučaju kada radnici istih sposobnosti primaju različite nadnice ili zbog
određenih osobnih obilježja nemaju jednake uvjete za rad.
Ibidem, str. 241.
J. W., Baumol, S. A., Blinder : Economics, Principles and Policy, The Dryden Press Harcourt Brace &
Company, Orlando, 1994., str. 431.
4
2. VRSTE DISKRIMINACIJE NA TRŽIŠTU RADA I
NEDISKRIMINACIJSKI ČINITELJI
U prvom dijelu navedene su različite definicije diskriminacije na tržištu rada, prema kojima
postoje različiti oblici diskriminacije. U ovom poglavlju bavit ćemo se oblicima
diskriminacije i pobliže ih objasniti.
Svi oblici diskriminacije na tržištu rada mogu se svrstati u ove četiri skupine :
1. Diskriminacija nadnicama
2. Diskriminacija prilikom zapošljavanja
3. Diskriminacija ljudskog kapitala
4. Diskriminacija prema zanimanjima
Diskriminacija nadnicama
javlja se ako određene rase, manjine ili žene primaju za
isti posao niže nadnice od većinskih radnika. Prema tome, razlika u nadnici nije rezultat
razlike u proizvodnosti, nego u obilježjima radnika. Ova vrsta diskriminacije na tržištu rada
može biti veoma suptilna i vrlo ju je teško otkriti.
Diskriminacija prilikom zapošljavanja
javlja se kada je većina nezaposlenih
koncentrirana među manjinskim grupama, dakle diskriminiraju se manjinske grupe različitih
rasa, religije i sl. (npr. u SAD-u su crnci posljednji o primanjima, a prvi po otpuštanju s
posla).
Diskriminacija ljudskog kapitala
javlja se ukoliko se u obrazovanje i obuku
određenih rasa ili manjina investira manje sredstava nego u obrazovanje i obuku većinske
rase. Ovdje je, na žalost, riječ o kružnom procesu. Naime, mnogi nezaposleni koji nisu
pripadnici dominantne rase su siromašni jer posjeduju nedovoljan stupanj obrazovanja, a s
obzirom da su siromašni ne mogu si samostalno financirati obrazovanje.
Diskriminacija prema zanimanjima
ili poslovima postoji ukoliko se ograničava ili
zabranjuje pristup manjinskim grupama radnika željenim ili bolje plaćenim poslovima, pa se
oni na taj način usmjeravaju na lošija ili slabije plaćena zanimanja.
Bitno je još napomenuti da se diskriminacija nadnicama, diskriminacija prilikom
zapošljavanja i diskriminacija prema zanimanjima nazivaju još i
posttržišnim ili direktnim
diskriminacijama
, jer se očituju po ulasku na tržište rada. Diskriminacija ljudskog kapitala
naziva se
predtržišnom ili indirektnom diskriminacijom
, jer se događa prije ulaska na
tržište rada.
R. C., McConnel, L. S., Brue : Suvremena ekonomija rada, MATE, Zagreb, 1994., str. 726.
5

Neki dohoci nisu nastali radom, već su to
naslijeđena financijska sredstva.
Bitno je
napomenuti da se osim financijskog može naslijediti i ljudski kapital. To se može dogoditi
genetskim putem ili npr. slanjem djeteta u najbolje škole, pa na taj način dolazi do
transformiranja financijskog u ljudski kapital. Ovakav oblik nasljeđivanja može biti mnogo
važniji od samog financijskog nasljedstva.
Ne može se reći da je kod zapošljavanja sreća ključni element, no ponekad je potrebno
imati i sreće kako bismo uspjeli.
Dakle, možemo zaključiti da razlika u nadnici ne mora biti u potpunosti rezultat
diskriminacije, već na nju jednim dijelom utječu i gore navedeni nediskriminacijski činitelji.
Sva istraživanja koja su pokušala odvojiti razlike u nadnicama, koje su rezultat mjerljivih
karakteristika ( npr. iskustvo, obrazovanje, …) od razlika koje su posljedica diskriminacije,
utvrdila su da polovina od tri četvrtine jaza između nadnica muškaraca i žena, crnaca i
bijelaca, mogu biti objašnjeni razlikama u obrazovanju i radnom iskustvu. To ostavlja
mogućnost da četvrtina do polovine tog jaza budu objašnjene diskriminacijom i ostalim
nemjerljivim izvorima.
A. P. , Samuelson, W., Nordhaus : op.cit., str. 243.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti