Odlomak

UVOD

Građani u Srbiji još nisu svesni ili ne znaju kakve sve mogućnosti za štednju postoje, pored one u bankama, i koliko su pouzdane. Tome u prilog ide istraživanje koje su napravile osiguravajuće kuće, gde većina ispitanih građana ne zna razliku između osiguranja života i privatne penzije, odnosno ulaganja u dobrovoljne penzijske fondove.
Iako klijenti osiguravajućeg društva i članovi dobrovoljnog penzijskog fonda, po isteku trajanja ugovora, sebi obezbeđuju mesečnu svotu novca, razlike postoje. Prva je u samom načinu uplate. Kod osiguranja se bazira na uplati dogovorene premije osiguranja i na unapred određenom načinu isplate. Kod dobrovoljnih penzijskih fondova mesečno se uplaćuje dogovorena svota na lični račun u fondu, a ta suma se isplaćuje posle 53. godine života. Uplatama se ta sredstva akumuliraju, a na dugi rok se uvećavaju i za prihode od investiranja fonda.
Kao osnovna prednost osiguranja života ističe se to što uključuje zaštitu od rizika i zagarantovanu osiguranu sumu, čija je visina unapred definisana ugovorom. Osiguranje života podrazumeva obezbeđenje finansijske sigurnosti najbližih u slučaju smrti osiguranika, kao i finansijska sigurnost u slučaju radne nesposobnosti ili invalidnosti usled nezgode. Mešovito osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja je štedno osiguranje koje uključuje rizik, što nije slučaj sa penzijskim fondom.
Takođe, prednost koju uživaju ljudi koji imaju polisu osiguranja života je ostvarivanje prava na pripadajuću dobit, koja se isplaćuje po isteku trajanja ugovora. Osnovna razlika između klasičnog životnog osiguranja i penzijskog fonda je u preuzimanju rizika ulaganja. Osiguranja preuzimaju rizik ulaganja za klijente i oni po isteku trajanja ugovora o osiguranju dobijaju osiguranu sumu, koja je zagarantovana ugovorom o osiguranju, i celokupnu pripisanu dobit.
Jedna od prednosti ulaganja u dobrovoljni penzijski fond je svakako način štednje kroz investiranje, gde se ispred svega stavlja dobrovoljnost. Tako članovi sami biraju visinu uplate, učestalost uplate, izbor fonda, kao i eventualnu promenu istog, bez ikakvih ograničenja, uslovljavanja ili gubljenja prava koja su obezbeđena zakonom.
Opredeljenjem na investiranje za budućnost u dobrovoljnom penzijskom fondu obezbeđuje se članovima očuvanje životnog standarda u starim danima. Sledeća prednost je svakako sigurnost, gde se kroz minimalnu uplatu od 1.000 dinara mogu ostvariti adekvatna primanja u budućnosti. Akumulirana sredstva se ulažu u sigurne hartije od vrednosti, nepokretnosti i u novčane depozite kod banaka. Dobrovoljni penzijski fondovi trenutno nisu suočeni sa velikim problemima zbog finansijske krize u svetu. Više uticaja ima na ostatak finansijskog tržišta.
Kao prednosti životnog osiguranja ističu se još tačno utvrđen iznos koji se isplaćuje za osigurane slučajeve, osigurana suma koja se u celosti isplaćuje po isteku osiguranog perioda.
Na početku ugovora, osiguranik i osiguravač sporazumno utvrđuju osiguranu sumu, na koju je osiguranik osiguran tokom celog perioda trajanja osiguranja. Osiguravajuća kuća je dužna da isplati korisnicima osiguranja osiguranu sumu u slučaju smrti osiguranika, bez obzira na broj uplaćenih premija, pod uslovom da su premije uredno plaćene i da je ugovor aktivan. Osigurana suma je minimum koji se isplaćuje osiguraniku po isteku ugovora.
Premija zavisi od finansijskih mogućnosti ugovarača osiguranja Način plaćanja zavisi isključivo od želje klijenta. Najveći broj ugovarača osiguranja se opredeljuje da premiju plaća godišnje, dok uvek postoji mogućnost da se premija plati i polugodišnje, kvartalno ili mesečno.

1. OSNOVNE PRETPOSTAVKE I PRAVCI RAZVOJA DOBROVOLJNOG PENZIJSKOG OSIGURANJA

Termin „osiguranje” u našoj teoriji i praksi upotrebljiv je za tri ključne delatnosti – za osiguranje imovine i lica, za delatnost dobrovoljnog penzijskog i invalidskog osiguranja i zdravstvenog osiguranja. Sličnost i razlike ovih vidova osiguranja u teoriji nisu dovoljno analizirane, ali se može uočiti da se radi o tri odvojena sistema sa određenim sličnostima, koje termin „osiguranje” više ističe nego stoje realno stanje.
Osnovni zakoni koji regulišu osiguranje imovine i lica su, naravno Zakon o osiguranju i Zakon o obligacionim odnosima, dok je osnovni zakon koji definiše penzijsko–invalidsko osiguranje – Zakon o osnovama penzijskog i invalidskog osiguranja. U Zakonu o osnovama penzijskog i invalidskog osiguranja defmisane su osnove tzv. prvog stuba tj. obaveznog, državnog penzijskog osigurnja. Osnovna načela koja definišu pomenuti zakon su da su prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja lična prava i da se ne mogu prenositi na druga lica; da prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu zastareti, osim prava na potraživanje dospelih, a neisplaćenih iznosa no osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja; da se sredstva obezbeđuju iz doprinosa koji plaćaju osiguranici i poslodavci; da se sredstva za povećanje obaveza koje nastaju usled sticanja i ostvarivanja prava pod posebnim uslovima obezbeđuju u budžetu; da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja obezbeđuju, odnosno ostvaruju preko fondova za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Osnovna prava koja se mogu ostvariti na osnovu ovog Zakona su:

  •     pravo na starosnu penziju – za slučaj starosti; pravo na invalidsku penziju – za slučaj invalidnosti;
  •     pravo na porodičnu penziju – za slučaj smrti.

Ulaskom Srbije u proces tranzicije, problem finansiranja penzijskih sistema no principu „međugeneracijske solidarnosti” postao je veoma izražen. Materijalni status osiguranika sve je lošiji, a funkcionisanje penzijskih fondova u velikoj meri atakuje na budžet Republike Srbije.
Reforma penzijskog sistema je neminovna, ali se pre ulaska u taj proces moraju detaljno sagledati pozitivni i negativni efekti svakog od mogućih rešenja. Sistem obaveznog penzijskog osiguranja u Srbiji funkcioniše no principu „pay as you go”, tj. trenutno aktivno radno stanovništvo putem doprinosa finansira penzijske nadoknade trenutnih penzionera. Primena ovakvog sistema
finansiranja dovodi u pitanje postojanje bilo kakvog „fonda”, iz razloga što se uplaćeni doprinosi odmah usmeravaju za isplatu penzijskih nadoknada i to sve preko “prelaznog računa” – fonda.
Na sadašnje stanje penzijskog osiguranja značajnije su uticala demografska kretanja, ali i dešavanja u nacionalnoj ekonomiji.
Negativni trendovi prirodnog kretanja stanovništva (smanjenje nivoa fertiliteta, povećanje stope mortaliteta) prisutni su na našem području više decenija, ali su poslednjih nekoliko godina sve izraženiji. Činjenica da trenutna stopa fertiliteta nije dovoljna za „zamenu generacija” je više nego
poražavajuća.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Osiguranje

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari