Odlomak

Prvi srpski ustanak kao Nacionalna revolucija
Prvi srpski ustanak već posle dve godine, 1806. prerastao je u nacionalnu revoluciju za konačno oslobođenje od turske vlasti.
Osnove državnosti u ustaničkoj Srbiji postavljene su radom Narodne skupštine (Skupštine ustaničkih starešina), Praviteljstvujuščeg sovjeta serbskog i donošenjem Zakonika.
Nesumljiva je velika uloga  i zasluga Karađorđa Petrovića za pokretanje Ustanka i njegovo uspešno vođenje tokom skoro desetogodišnje borbe (1804. -1813) srpskog naroda za oslobođenje od vekovnog turskog ropstva.
Znajući koliko je važno da srpski narod i njegova vojska u svojoj velikoj oslobodilačkoj borbi protiv još uvek moćne turske carevine ima prijatelje među drugim narodima, velikim evropskim državama, Karađorđe diplomatski uspostavlja kontakte, pre svega sa državnicima Austrije i Rusije, traži njihovo posredovanje u sporovima i uspostavljanju mira sa Portom ( Turskom), ili moli za pomoć u drugim vojnim potrebama.
„Srbi su njegovom zaslugom pred Evropom istakli svoj problem i postali priznati činilac u složenim diplomatski, političkim i vojnim odnosima velikih evropskih zemalja, posebno u režavanju tzv. istočnog pitanja.“

 

 

 
Izgradnja zakonodavne vlasti

Većina starešina, uključujući i Karađorđa kao vođu ustanka, zalagala se za uvođenje organa državne vlasti po ugledu na tadašnje evropske države. Na veliku Gospojinu (27. Avgusta 1805) osnovano je najviše upravno i zakonodavno telo u Srbiji. Svaka nahija je u tom telu, koje se u početku nazivalo Sinod, imala po jednog svog predstavnika koga je prethodno izabrala nahijska skupština. Prvobitno sedište najviše (centralne) vlasti bilo je u manastiru Voljavči, zatim u  Smederevu kada je oslobđeno i postalo glavni grad Srbije. „Početkom decembra u Smederevu je održana skupština na kojoj se Sinod preimenovan u Praviteljstvujušči sovjet serbski.“  Karađorđe je delio vlast sa Sovjetom i potvrđivao sve njegove odluke. Pojedine starešine protivile su se velikoj vlasti i uticaju Karađorđa i postepeno formirali opoziciju.
Na decembarskom zasedanju skupštine, uz učešće većine ustaničkih prvaka, doneta je odluka da se prekine plaćanje danka Porti. Od tada su porez plaćali i Srbi i Turci.

 

 

 
Zakonodavna delatnost

Sovjet je temeljno izgradio unutrašnje uređenje. Izdao je zakonske propise, uveo sudove, uredio izvore finansija, unapredio privredu (otvaranje rudnika, podizanje topolivnica i barutana), organizovao poštanski saobraćaj, opremio vojsku, osnovao škole itd. Krajem 1807. Sovjet je premešten u Beograd, a među prvim merama koje su tada donete bilo je ustanovljavanje sudova (magistrata) po nahijama i razdvajanje nadležnosti civilne i vojne vlasti. U svakom okrugu formiran je sud sa trojicom sudija koje je birao narod. Sudovi su postali nezavisni od vojnih starešina i vojvoda, ali u praksi je i dalje volja vojvoda i starešina bila od presudnog značaja. U gradovima su, kao predstavnici izvršne vlasti, od 1807. postavljeni gradonačelnici, a u selima knezovi. Sovjet je 8. avgusta 1807. doneo najviši zakonski akt, neku vrstu ustava, nazvan Osnova praviteljstva srpskog. Krajem 1808. godine umesto narodne uvedena je reuglarna vojska. Administrativna organizacija zemlje nije menjana, već se i dalje zasnivala na turskoj podeli na nahije.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari