Dugoročno financiranje poduzeća

DUGOROČNO FINANCIRANJE PODUZEĆA
Financiranje predstavlja jednu od osnovnih funkcija svakog suvremenog poduzeća. Ono u sebi sadrži poslovnu politiku kojom poduzeće odlučuje o upravljanju i oplođivanju novčanih sredstava radi osiguranja uspješnog poslovanja. Aktivnost financiranja je dinamički proces pribavljanja i korištenja kapitala ovisan o uvjetima njegovog vraćanja. Zbog toga, prije odluke o realizaciji nekog poslovnog poduhvata, poduzetnik mora utvrditi iznos potrebnih ulaganja, napraviti projekciju njihove isplativosti, te na kraju potražiti najpovoljnije izvore financiranja. Potrebno je također izvidjeti mogućnosti financiranja pothvata iz vlastitih izvora, a tek onda razmisliti o mogućnosti zaduživanja iz vanjskih izvora, uz posudbu, s mogućnostima povrata pozajmljenih sredstava vjerovnicima iz budućih očekivanih prihoda ili emisijom vrijednosnih papira. Međutim, pri svakom novom poslovnom pothvatu postoji veliki rizik da pothvat propadne, a dodatno se uvećava ako se pothvat financira tuđim kapitalom.
Izvore financiranja možemo promatrati sa stajališta vlasničke strukture (tuđi ili vlastiti kapital) i ročnosti (dugoročni i kratkoročni kapital). Pravilo je da se kratkoročni kapital rabi samo za financiranje kratkotrajne imovine, a da se dugoročno financiranje provodi na rok od pet godina i više, za financiranje dugotrajne imovine. Kratkoročni kapital nije namijenjen kupnji strojeva, prijevoznih sredstava ili prostora. Kad je riječ o dugoročnim kreditima, pozajmicama, lesingu i dr., poduzetnik ih mora iskoristiti za proširenje poslovanja, i to samo ako mu nisu dostatna vlastita sredstva, niti se dodatni kapital može prikupiti novom emisijom dionica, izdavanjem obveznica i sl. Neke se kompanije nikada ne koriste dugoročnim kreditima, pa čak radije reinvestiraju profit, nego da se zadužuju kod banaka, međutim većina njih su prisiljene svoje poslovanje financirati iz vanjskih kreditnih izvora. Stoga je i tema ovog seminarskog rada sažet prikaz dugoročnog financiranja poslovanja i za to potrebnih vanjskih izvora.
1. OSOBITOSTI DUGOROČNOG FINANCIRANJA PODUZEĆA
Osnovni cilj poduzeća kao ekonomskog sustava je ostvarivanje određenih koristi, čime se podmiruju potrebe pojedinaca i društva, a sam sustav osigurava svoj daljnji razvoj. Većina poduzetničkih tvrtki – bilo da su tek osnovane ili da posluju duži niz godina – imaju četiri temeljna financijska cilja: profitabilnost, likvidnost, efikasnost i stabilnost.

Međutim, suvremeno financijsko poslovanje nailazi na brojne izazove i neuobičajene i iznenadne financijske probleme. Kako bi se mogli suočiti s njima, financijskim menadžerima potrebno je šire znanje, oni moraju shvatiti dublji smisao financijskih zakonitosti i logike financiranja, jer jedino na taj način iz svojih teorijskih spoznaja mogu crpiti poticaje za efikasne praktične poteze. U potragu za financiranjem kreće se tako da se prije svega dobro razmotri trenutna situaciju u kojoj se nalazi pravna ili fizička osoba koja traži financiranje. S obzirom na utvrđeno stanje i planove, odnosno ciljeve, treba utvrditi i visinu potrebnih financijskih sredstava, te pronaći sve opcije za financiranje. Iza svake potrebe za financiranjem treba stajati jasno definirana namjera za koju će se financiranje iskoristiti, cilj koji se želi postići te učinci koje će izazvati financiranje i uporaba posuđenih sredstava (na prihode, rashode i dobit tvrtke). Ti učinci moraju biti procijenjeni objektivno jer nerealna procjena opet može dovesti do novih financijskih poteškoća. Financiranje iz tuđih sredstava nikad ne smije postati samo sebi svrhom i koristiti se na prvi znak pomanjkanja sredstava. Bilo interno (iz vlastite akumulacije tvrtke), bilo eksterno (iz izvora izvan tvrtke), financiranje treba biti u funkciji razvoja, odnosno generiranja neke buduće ekonomske koristi. Financiranje se isplati kad je povrat na investiciju veći od troška kamata koje se moraju platiti po osnovi financiranja. Također, trošak kamata je porezno priznati trošak, tako da umanjuje poreznu osnovicu, što daje određenu prednost financiranju tuđim sredstvima u odnosu na financiranje vlastitim sredstvima. S druge strane, treba gledati ponudu alternativa financiranja, kako bi se s obzirom na karakteristike onoga tko traži financiranje i karakteristika investicije (povrat na investiciju) odredilo koja mogućnost najviše odgovara određenom poslovnom subjektu. Sigurno da je najbolja varijanta financiranja s najmanjom kamatnom stopom, ali na konačan izbor vrste pribavljanja financijskih sredstava utječe još mnogo faktora.