Okunov zakon

UNIVERZITET POSLOVNI INŽENJERING I

MENADŽMENT BANJA LUKA

Diplomski studijski program:

Seminarski rad:

OKUNOV ZAKON

Mentor

: mr. Mare

ihori

BANJA LUKA, februar, 2023. god. SAVO POPOVI

SADRŽAJ

PREDGOVOR....................................................................................................

UVOD

……………………………………………………..…………………………………4

1. MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI

….……………………………….....

1.1.

BRUTO

DOMAĆI

PROIZVOD

DBP.....................................................................5

1.1.2. NOMINALNI I REALNI BDP

………………………………..………….………

1.1.3 METODE IZRAČUNAVANJA BDP-a

……………………..………………………8

1.1.3.2 .RASHODOVANA METODA...………………

…………………………………….

1.1.3.3. DOHODOVNA METODA……………………………………………………………………

1.1.4. INDEKS POTROŠAČKIH CIJENA…………………………………………………………..

1.2.

NEZAPOSLENOST………………………………………………………..…...9

1.3.OKUNOV ZAKON…………………………………………………………..…10

1.3.1.

FORMULA OKUNOVOG ZAKONA……………………………….………………..

1.3.2.

KRITIKE OKUNOVOG ZAKONA……………..,,…………..………………………

1.3.3.

ZNAČAJ OKUNOVOG ZAKONA

………………..…………………………13

1.3.4. OKUNOV ZAKON I ODNOS IZMEĐU EKONOMSKOG RASTA

I NEZAPOSLENOSTI………………………………………………………………

..14

2. ZAKLJUČAK

……………………………………………………………………18

3. LITERATURA

…………………………………………………………………..19

UVOD

Okunov zakon, u ekonomiji, predstavlja empirijski podržanu pretpostavku da

postoji povezanost između stope nezaposlenosti i nivoa proizvodnje jedne zemlje.
Nastaje 1962. godine u Sjedinjenim Američkim Državama od strane Artur Melvin Okuna po
kome i ovaj model dobija ime

. Postoje dve različite varijante modela. Jedna varijanta, tvrdi

da za svako povećanje stope nezaposlenosti od 1%, bruto domaći prizvod zemlje postaje za
oko 2% niži od potencijalnog bruto domaćeg proizvoda. Druga varijanta opisuje odnos
kvartalnih promjena u nezaposlenosti i kvartalnih promjena realnog bruto domaćeg
proizvoda.

Okunov zakon se bazira na procjenama empirijskih dokaza, nije rezultat izvođenja iz teorije.
Bazira se na procjenama iz razloga što na autput, pored zaposlenosti, utiču faktori kao što je
produktivnost.
Martin   Pračovni   je   testirao   Okunove   pretpostavke   o   odnosu   stope   nezaposlenosti   i
proizvodnje.   Došao   je   do   zaključka   da   dolazi   do   smanjenja   autputa   od   3%   pri   svakom
povećanju nezaposlenosti od 1%. Pri tome, smatra da je promjena autputa uslovljena ne samo
nezposlenošću   već   i   drugim   faktorima   kao   što   su   sati   rada   i   iskorišćenost   proizvodnih
kapaciteta. Pod pretpostavkom da su ovi drugi faktori konstantni, veza između bruto domaćeg
proizvoda   i   nezaposlenosti   se   smanjuje   sa   1%   na   0.7%   pri   svakoj   promjeni   od   u   stopi
nezaposlenosti   od   1%.   Jačina   ovog   smanjenja   se   tokom   godina   smanjuje   u   Sjedinjenim
Američkim Državama. Prema Andreju Abelu i Benu Bernanku i prema procjenama baziranih
na skorašnjim istraživanjima pokazuju opadanje autputa od 2% pri povećanju nezaposlenosti
od 1%. Postoje različiti faktori koji čine da se bruto domaći proizvod mijenja, i to brže nego
što se mijenja nezaposlenost.  Okunova zakonska formula pojavila se kao rezultat obrade
statističkih podataka, koji su empirijska zapažanja. Zakon nije imao čvrstu teorijsku osnovu,
testiranu   u   praksi,   s   obzirom   da   je   Okun   izražavao   obrazac   samo   prilikom   proučavanja
američkih   statistika.   Okunov   zakon   predstavlja   omjer   kvartalnih   promjena   stope
nezaposlenosti i realnog BDP-a.
U skladu s Okunovim zakonom, odstupanje obima proizvodnje od njegovog prirodnog nivoa
obrnut je proporcionalno odstupanju stope nezaposlenosti od njezinog prirodnog nivoa.
Okunov koeficijent pokazuje za koji postotak se smanjuje stvarni obim proizvodnje u odnosu
na potencijalni ako se nivo cikličke nezaposlenosti poveća za 1 postotni bod.

https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9E%D0%BA%D1%83%D0%BD%D0%BE%D0%B2_%D0%B7%D0%B0%D0%B
A%D0%BE%D0%BD

1. MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI

Tri najvažnija makroekonomska pokazatelja su:

a) stopa inflacije: procentualni porast opšteg nivoa cijena u određenom periodu;

b) stopa nezaposlenosti: procentualni udio radne snage van posla koji ga traži;

c) stopa privrednog rasta: procentualni rast realnog DBP u određenom vremenskom

period

1.1.

BRUTO DOMAĆI PROIZVOD – BDP

Krajem drugog svjetskog rata su sastavljeni računi nacijonalnog dohotka. Mjera

ukupnog proizvoda u računima nacionalnog dohotka je bruto domaći proizvod.

Postoje tri osnovne definicije bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) u privredi

1. BDP je vrijednost finalnih proizvoda I usluga proizvedenih u privredi tokom datog

razdoblja, a to je najčešće jedna godina;

BDP je zbir dodatne vrijednosti u privredi tokom jednog razdoblja

. Pojam

dodatna

vrijednost

predstavlja vrijednost u proizvodnom procesu nekog dobra umanjena za

vrijednost dobara koja se koriste u proizvodnji datog dobra. Ta dobra koja se koriste
u proizvodnji nekog drugog dobra se zovu

intermedijarna dobra.

BDP je zbir dohodaka u privredi tokom određenog perioda.

Primjer:

BDP ćemo jednostavno objasniti na primjeru dva proizvoiđača:

proizvođač kakaoa i proizvođač čokolade (Prilog br. 1)

Proizvođač kakaoa
(P19

Proizvođač čokolade
(P21)

Prihodi od prodaje

100 KM

250 KM

Troškovi

70 KM

180 KM

Najamnine

70 KM

80 KM

Profit

30 KM

70 KM

Prilog br. 1

Proizvođač P1 proizvodi kakao, a pri tome koristi neophodnu radnu snagu i mašine.
Prodaje kakao za 100 KM, plaća radnike 70 KM I ostaje mu profit od 30 KM.

Dr Mladen Ivić, dr Branislav Mitić ,Makroekonomija i globalni izazovi, Univerzitet za

poslovni inžinjering i menadžment Banja Luka 2016 (str. 23)