Odlomak

Uvod

Što je elektronički otpad
Elektronički otpad je popularno i neformalno ime za elektroničke proizvode na kraju radnog vijeka. Ubraja se u opasne otpade zbog niza štetnih kemijskih spojeva poput kadmija (tiskane ploče), arsena, olova (koristi se u monitorima radi zaštite od zračenja) žive, kroma (dekorativne svrhe), berilija, fosfora (katodne cijevi monitora i televizora) i plastike koji su opasni po ljudsko zdravlje i veliki su zagađivači okoliša.

Elektrotehnički i elektronički otpad se u zakonima Europske unije označava kraticom WEEE (Waste Electrical and Electronic Equipment), a oprema EEE. Danas gotovo svako kućanstvo posjeduje takve naprave.
Elektronička oprema je sve zastupljenija u uredima i trgovinama, ukratko, posvuda, a kad joj dođe kraj pojavljuje se u otpadu. Procjenjuje se da je godine 1992. u ukupnom europskom kućnom otpadu WEEE iznosio oko 2%, odnosno 4 milijuna tona, a 1998. već 6 milijuna tona (4% u kućnom otpadu ili 50 milijuna komada). Očekuje se da će se količina WEEE-a povećavati po stopi od 5% godišnje, što znači da će se u sljedećih deset godina taj otpad udvostručiti. Porast WEEE-a je tri puta veći od porasta komunalnog otpada.

 

 

 

Gubitak resursa
Kad se otpadni materijal ne reciklira, za proizvodnju se moraju pronaći nove sirovine. To bespotrebno troši energiju i najčešće uzrokuje nove ekološke probleme.
U 1998. procjenjeni gubitak sirovina u Europi zbog nereclikliranja elektroničke i elektrotehničke opreme je bio:

  • 2.4 milijuna tona željeza
  • 1.2 milijuna tona plastike
  • 652,000 tona bakra
  • 336,000 tona aluminija
  • 336,000 tona stakla

Na te brojke je potrebno dodati i gubitke teških metala (olovo, živa…) koji, u slučaju nepravilnog zbrinjavanja, čine veliku štetu okolišu. Da recikliranje može biti vrlo isplativo može se vidjeti na primjeru aluminija. Recikliranjem jednog kilograma aluminija možemo uštedjeti 8kg boksita, 4kg kemijskih proizvoda i 14 KW struje.

 

 

 

Zdravstveni rizici

Zdravstveni rizici uzrokovani opasnim tvarima u elektroničkom otpadu su jedan od najbitnijih razloga za brigu o kvalitetnom zbrinjavanju takvog materijala. U elektroničkim i električnim uređajima može se pronaći mnoštvo vrlo toksičnih supstanci, npr. arsen, brom, kadmij, CFC i HCFC spojevi, olovo, živa i drugi.
CFC i HCFC spojevi se koriste u proizvodnji rashladnih uređaja i izolacije. Obe vrste spojeva spadaju u takozvane “stakleničke plinove” koji ispuštanjem u atmosferu uzrokuju promjenu klime i oštećenja ozonskog omotača.
Fluorescentna rasvjeta sadrži potencijalno štetne supstance kao na primjer visoko toksični teški metali, naročito živa, kadmij i olovo. Ulaskom u tijelo ove supstance mogu oštetiti jetru, bubrege i mozak. Živa je također i neurotoksična te se može akumulirati u hranidbenom lancu. Sadržaj žive u fluorescentnim lampama je zabrinjavajući. Jedna takva lampa kakvu se može pronaći u većini ureda sadrži 30 miligrama žive, a po europskim propisima 1 litra vode smije sadržavati maksimalno 0.001 miligram tog teškog metala. Jednako tako, Europska unija planira izbaciti olovo iz većine proizvoda, no do sad dvije trećine proizvođača nije izradilo detaljne planove o prelasku na čistije tehnologije.

Broj zaslona s tekućim kristalima (LCD) stalno raste te sve više počinju prevladavati na tržištu osobnih računala. Donedavno su tekući kristali ubrajani u opasni otpad, pa su takvi zasloni zahtijevali posebnu obradu. No Njemački savezni ured za okoliš (UBA) je na temelju ekotoksikoloških studija zaključio da tekući kristali nisu posebni otpad pa ih ne treba razarati u zaslonima prije njihova zbrinjavanja.

 

 

 
Trenutno stanje

Elektronički otpad u razvijenom svijetu

Veliki problem elektroničkog otpada imaju razvijene zemlje kao Sjedinjene Države koje procjenjuju da će u sljedećih šest godina oko milijardu računalnih komponenti postati otpad te otprilike tri milijarde raznih uređaja kućne elektronike, uključujući 200 milijuna televizora. Zastarjela računala u SAD-u sadrže više od dvije milijarde kilograma plastike, 1,6 milijardi kilograma kadmija, 600 milijuna kilograma kroma i isto toliko olova te još zasad nepoznatu količinu žive i broma.

Kako “moda” ponekad ima nezanemarive ekološke posljedice govori i zanimljivi primjer iz Njemačke gdje je jedna “zelena” političarka izračunala da 10 milijuna prodanih “tamagočija” godišnje u Njemačkoj znači 350 tona električnog otpada u kućnom otpadu te da je prodaja dugmastih baterija zbog njih porasla za 30%.
Praćenjem ključnih pokazatelja utvrđeno je da svaki stanovnik Europske zajednice godišnje odbaci oko 14 kg električnog i elektroničkog otpada što je oko 5 milijuna tona godišnje na razini cijele EZ. Procjenjuje se da će količina takvoga otpada rasti tri puta brže nego prosječna količina otpada općenito. Kako bi se rješenje i pravno reguliralo, Europski parlament donio je direktivu broj 2002/96/EC koja se odnosi na električni i elektronički otpad (Waste electrical i electronic equipment – skraćeno WEEE-direktiva)

 

 

 

Problemi u zemljama u razvoju

Osim povećanja količine vlastitog smeća, problem uvoza otpada sa zapada je daleko veći. Kao i obično, najveća svijetska ekonomija, Sjedinjene Američke Države, se i pri ovom ekološkom problemu ponaša krajnje neodgovorno i zaostalo. Čak 70 do 80 posto opasnog elektroničkog otpada SAD izvozi u siromašne zemlje. Procjene govore o 225 tona elektroničlog otpada izvezenog iz SAD-a svakog tjedna. Jedina su razvijena država koja nije potpisala Baselsku konvenciju koja propisuje kontrolu izvoza opasnog otpada. Dok Europska legislativa pritisak pokušava usmjeriti na proizvođače i natjerati ih na proizvodnju ekološki prihvatljivijih proizvoda, SAD planira zakone koji će još više potaknuti nemoralnu aktivnost izvoza otpada.

Najveći uvoznik američkog otpada je Kina. U pokrajini Guandong, tek četiri sata vožnje udaljenoj od Hong Konga, ogromne količine toksičnog otpada pristiglog sa zapada prerađuju siromašni radnici primitivnom tehnologijom opasnom po njih i njihov okoliš. Iako je najveći susjed SAD-a, Kanada, potpisnica Baselske konvencije, u praksi čini malo protiv ilegalnog izvoza otpada u siromašnije zemlje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari