Odlomak

UVOD

Faktoring predstvalja jedan od specifičnih oblika finansiranja preduzeća koji se sastoji u “…prodaji (cesiji) kratkoročnih potraživanja od kupaca faktoru ili faktoring firmi” . Iako se preteče faktoringa mogu pronaći i u period 5000 godina p.n.e. , savremeni faktoring, u obliku u kojem ga danas poznajemo, se razvio u XIX vijeku, iako je inicijalni impuls bila kolonizacija Amerike u XVI vijeku. Naime, kolonizatori su realizovali svoja dobra na kolonizovanom tržištu, pa se pojavila potreba za posrednicima koji bi obavljali administrativne poslove u njihovo ime i starali se o naplati potraživanja. Od tog perioda do danas, faktoring posao se razvio i usavršio, te je postao prihvaćen način poslovanja kako u praksama razvijenih zemalja, tako i u zemljama u razvoju. O stepenu razvoja faktoringa može dosta posvjedočiti i broj različitih vrsta i oblika faktoringa koji su prisutni u svijetu.
Kompanije se svakodnevno susreću sa problemom likvidnosti. Čak i kada posluju veoma profitabilno, dešava se da na računu potraživanja od kupaca saldo iz perioda u period raste, dakle koeficijent obrta potraživanja postaje sve manji. U dužem periodu to dovodi do smanjenja radnog kapitala kompanije, što u jednom trenutku može dovesti u pitanje opstanak kompanije, jer bez obzira na to što kompanija ima veliko tržište i kupce za svoje  proizvode / usluge, ako ih sporo naplaćuje, vremenom će postati nelikvidna i doći će u problem snabdijevanja inputima od strane dobavljača, jer neće biti u mogućnosti svoje obaveze servisirati u ugovorenom roku. U ovakvim situacijama jedan od izlaza jeste faktoring.
U nastavku rada biće više riječi o faktoringu kao specifičnom obliku finansiranja preduzeća, ali i o obrnutom ili dobavljačkom faktoringu, kao jednom od pojavnih oblika faktoringa, o njegovim karakteristikama i mehanizmu.
U drugom dijelu rada biće više riječi o problemima sa kojima se mala i srednja preduzeća susreću kada je u pitanju pronalaženje izvora finansiranja, posebno u uslovima tržišta zemalja u razvoju.
Na poslijetku će se ispitati na koji način dobavljački faktoring može doprinijeti finansiranju malih i srednjih preduzeća, te kakve su njegove pogodnosti za samo preduzeće – faktoring klijenta,  kakve za krajnje kupce (velike kompanije koje od faktoring klijenta nabavljaju svoje inputne komponente), a kakve za samu faktoring kompaniju, te koji su nedostaci ovog oblika finansiranja za korisnika.

 

 

 

OBRNUTI” FAKTORING (REVERSE FACTIRING) – POJAM I KARAKTERISTIKE

Kada se neka kompanija suočava sa problemom finansiranja, na raspolaganju joj stoje različite alternative za rješavanje tog problema. Jedna od tih alternativa jeste kreditno zaduživanje,  druga alternativa (koja je raspoloživa jedino akcionarskim društvima) jeste emisija hartija od vrijednosti, dok je jedan od načina za prevazilaženje problema finansiranje putem specifičnih oblika, kakav je faktoring. Kompanija se može obratiti faktoring kompaniji i ponuditi joj svoja potraživanja, koja još uvijek nisu dospjela na naplatu, u zamjenu za gotov novac. Nakon ispitivanja kreditnog boniteta kupca pomenute faktor kompanija donosi odluku o tome da li će ući u faktoring angažman sa kompanijom – klijentom ili ne. Za faktora je važno da ispita kreditni bonitet kupaca kompanije prodavca jer će se faktor primarno naplaćivati upravo od tih krajnjih kupaca. Nakon sklapanja ugovora o faktoringu faktor svom klijentu isplaćuje gotovinu, a klijentova potraživanja prelaze na faktoring kompaniju. Svu dalju brigu o tim potraživanjima obično preuzima faktor, što podrazumijeva praćenje roka dospijeća, naplatu, opominjanje dužnika, vođenje evidencije i sl. Pri tome, faktor nikad ne isplaćuje svom klijentu 100% vrijednosti ustupljenih faktura, već obično 70 – 90 % (u zavisnosti od kvaliteta samih potraživanja i roka njihovog dospijeća), a tek nakon što naplati fakture faktor klijentu isplaćuje preostali dio (10-30%) umanjen za iznos kamate i provizija. Iz ovoga proističe da je faktorova zarada jednaka zbiru naplaćenih kamata i provizija, odnosno razlici između nominalne vrijednosti potraživanja i ukupne sume isplaćene faktoring klijentu.
Razlog zbog kojeg faktor zadržava za sebe 10-30% nominalne vrijednosti preuzetih faktura jeste da se faktor osigura od potencijalne kasnije korekture potraživanja, pri čemu se misli na moguće povrate dobara koja nisu zadovoljila kriterijume kvaliteta ili naknadno odobrene rabate krajnjim kupcima i sl. Ovaj iznos se u praksi naziva rezerva.
Ustupanjem potraživanja kompanija – prodavac proizvoda / usluga dolazi do gotovine prije roka dospijeća potraživanja. Na ovaj način, kompanija obezbjeđuje likvidna sredstva, a istovremeno ostaje konkurentna na tržištu, jer zahvaljujući faktoring angažmanu svojim kupcima može ponuditi duže rokove plaćanja i povoljnije kreditne uslove od konkurencije. Sa druge strane, glavna zamjerka koja se stavlja faktoringu jeste da je on skuplji oblik finansiranja preduzeća u odnosu na druge slične oblike i izvore finansiranja, kakav je na primjer kratkoročni kredit. Iako ovo može biti tačno, činjenica je da faktoring širom svijeta poprima sve veće razmjere, što ostavlja dovoljno prostora faktoring kompanijama da postepeno snižavaju cijene svojih usluga. Takođe, kompanijama – prodavcima dobara i usluga je ponekad vrlo teško doći do kredita, jer odobravanje kredita od strane komercijlanih banaka zavisi od kreditnog boniteta same kompanije i njenih novčanih tokova, dok sklapanje ugovora o faktoringu faktički zavisi od kreditnog boniteta kompanijinih kupaca.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari