Odlomak

FINANSIJSKO TRŽIŠTE

                      – NARODNA BANKA SRBIJE –

Svako tržište, kako globalno tako i segmentirano izražava odnose dva ključna ekonomska agregata: ponude i tražnje. Relacija odnosa ova dva agregata utiče na nivo cena koje se formiraju saglasno izraženom odnosu ponude i tražnje.
Osobenosti odnosa koji se izražavaju za tržište u realnom sektoru ekonomije jednako važe i za segmente tržišta koji funkcionišu u finansijskoj sferi. Pri tome treba istaći da finansijsko tržište ima svoje osobenosti koje se ispojavalju kako za prostor, vreme i način funkcionisanja tako i za strukturu tržišnih materijala koje se javljaju kao predmet kupoprodajnih transakcija na finansijskom tržištu.
Finansijsko tržište je mesto objedinjavanja novčanih sredstava iz različitih izvora gde se formira potencijal ponude i tražnje. Svaki deo tog kapitala teži ka plasmanima sa najvećim prinosom i time se kapital locira tamo gde može doneti više i preduzetnicima i vlasnicima kapitala.
Jedna od najznačajnih funkcija finansijskih tržišta je njihova transferna funkcija. Transfernu funkciju finansijsko tržište obavlja kao primarno tržište to jest tržište gde se vrše kreiranja finansijskih instrumenata. Učesnici na finansijskom tržištu se javljaju kao klasični finansijski posrednici ( banke ) i institucionalni investitori ( osiguravajuće organizacije i penzioni fondovi ).
Finansijsko tržište, može se reći, predstavlja organizovani sistem za promet finansijskih instrumenata, tj. hartija od vrednosti koje mogu biti dugovne i vlasničke u zavisnosti od roka njihovog dospeća, kao hartije od vrednosti na tržištu novca i hartije od vrednosti na tržištu kapitala. Hartije od vrednosti na tržištu novca su najlikvidnije hartije od vrednosti sa rokom dospeća do jedne godine sa niskim ili nikakvim rizikom, dok hartije od vrednosti na tržištu kapitala imaju rok dospeća duži od godinu dana. Neke od hartija na tržištu novca su: kratkoročne državne obveznice, depozitni cerifikati, bankarski akcepti, komercijalni zapisi, federalni fondovi, ugovori o rekupovini. Neke od hartija vrednosti na tržištu kapitala: srednjoročne i dugoročne državne obveznice, obveznice lokalnih državnih organa, korporativne obveznice, hipotekarne založnice, obične akcije, preferncijalne akcije, zamenjive ili kovertibilne hartije od vrednosti. Izvedene hartije od vrednosti mogu biti kratkoročne, sa rokom dospeća manjim od godinu dana i dugoročne sa rokom dospeća preko jedne godine. Dakle, mogu, po ročnosti, biti hartije od vrednosti i na tržištu novca i na tržištu kapitala (opcije, varanti, fjučersi).
Finansijske institucije, bave se pružanjem finansijskih usluga. Svi finansijski transaktori mogu podeliti na nefinansijske i finansijske poslovne subjekte. Njihovo poslovanje, pre svega, se svodi na investiranje i hartije od vrednosti i tim putem stiču prihode od kojih, odbijanjem svojih obaveza prema investitorima i izvore njihovih sredstava, dobijaju čist prihod. Postoje različite vrste banaka: centralne banke, komercijalne banke, razvojne banke, poslovne banke, štedionice, emisione, univerzalne i specijalizovane. Depozitne finansijske institucije se nazivaju depozitnim jer osnovni izvor njihovih sredstava čine štedni depoziti. Nedepozitne finansijske institucije obuhvataju osiguravajuće kompanije, penzione fondove, finansijske kompanije i investicione fondove.
Klasična podela finansijskog tržišta na osnovne vrste je: novčano tržište, tržište novčanog kapitala i devizno tržište. Ali pored ove podele postoji podela i na: organizovano i neorganizovano finansijsko tržište, depozitno – kreditno i na tržišta hartija od vrednosti, domaće i na međunarodno, tržišta dugovnih i tržišta vlasničkih finansijskih instrumenata, proptna i terminska, primarno i sekundarno.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Žurnalistika

Komentari