Fotografija – Kako vidimo

Prva faza gledanja

Prvom fazom gledanja nazivamo sve ono što je u granicama naučnog dokaza. Najbolji način da objasnmo kako oko vidi je da ga uporedimo sa fotoaparatom, što ćemo pokazati i brojnim objašnjenjima sa ilustracijama u nastavku. Adaptacija ljudskog oka brže se odvija pri jačoj svjetlosti, nego slabijoj, tj. u mraku. Prilikom adaptacije na mrak oku je potrebno oko 30 minuta.
Osim ove dvije adaptacije, postoji i hromatska aberacija. Oko se vrlo brzo privikava na promjenu boje svijetla.
Oko je u stanju da savlada ogromne razlike svjetlosnog inteziteta, koji dostiže do 106 foot lamberta. Gornja granica je postavljena u trenutku kada oko osjeti bol zbog jake svjetlosti. Treba napomenuti da bijeli predmet na suncu ima 104 foot lamberta. Isti takav objekat u normalno osvijetljenoj prostoriji ima 10 foot lamberta, a na mjesečini oko  10-2.
Svjetlosni signali nastali u oku, a zatim pretvoreni u električne impulse, stižu silnom brzinom u mozak. Od svjetlosnih signala se u mozgu gradi slika, koja sadrži samo elemente svijetlog i tamnog. Tako nastala slika razlikuje se u mnogome od one nastale fotografskim putem. Nabrojat ćemo nekoliko najznačajnijih razlika:
Ljudski vid razlikuje objekte, dok fotografska slika razlikuje samo crtež svijetla i sjenke.
Ljudski vid je dinamičan. Oko je toliko pokretljivo, da sa jedne tačke na drugu pomjera brzinom većom od kamere.
Oko stvara svojim sočivom sliku koja je oštra samo u  malom središtu vidnog polja, dok je ostatak polja mutan. Ovaj nedostatak nadoknađuje se veoma brzim pokretima, kojima stalno ispituje prostor zanimanja. Fotografska slika je naprotiv oštra do samih rubova.
Ljudski pogled je binokularan, i stvara trodimenzionalnu sliku. Trodimenzionalnost se može dobiti i fotografskim putem, ali isključivo upotrebom stereoskopsog sistema.
Sumirajući, mogli bismo zaključiti da su razlike između subjektivne percepcije svijetla i objektivne fotografske slike, veće nego što se to na prvi pogled čini. Mogli bismo reći da je fotografska slika nastaje u jednostavnoj ravni, dok se slika primljena okom i interpretira umom, razvija u nekoliko slojeva, koji se protežu od elementarne fizike do najdublje psihologije.
Vidni ugao naših očiju iznosi nešto oko 50 stepeni, ali kako je oko uvijek u pokretu, vidni ugao je mnogo veći. Ako se doda mogućnost okretanja glave, naše vidno polje će biti gotovo 360  stepeni. Ako naše oko uporedimo sa objektivom kamere ili foto aparata, primijetićemo da oštrina našeg vidnog polja znatno slabi prema krajevima.