Freud – Razumjevanje i značaj snova

Uvod

San je stanje u koje organizam čovjeka dolazi postepeno i neprimjetno prekidajući pri tome vezu sa spoljnim svijetom. Za vrijeme sna u organizmu se obavljaju samo najvažnije funkcije, neophodne za život: disanje, rad srca i maštanje psihe. To je biološka potreba i služi za odmaranje ljudskog organizma. Za vrijeme sna psiha čovjeka radi i čovjeku se pričinjavaju razni
mogući i nemogući doživljaji. Sve ono što čovjek doživi na javi, ostaje zapisano u njegovom mozgu. Za vrijeme sna psiha čovjeka prezentuje i zapisane događaje, malo izmjenjene, dotjerane ili izmješane, pod određenim uslovima i u određenim momentima. Ali postoje i događaji koji se jave u snu, a koje čovjek nije nikad doživio i događaji koji nemaju nikakve veze ni sa našom prošlošću ni sa stvarnim životom. U tim nestvarnim, nikad doživljenim, fizički, psihički i tehnički nemogućim događajima i doživljajima koje čovjek proživi u snu leži tajanstvenost čovjekovih snova. Ti misteriozni, nemogući i na javi nikada nedoživljeni snovi dali su čovjeku povoda da se pozabavi snovima i da ih pokuša odgonetnuti. Snovi nam najpotpunije pomažu u proučavanju nesvjesnog i spoznavanju samog sebe. Većina ljudi odrasta u pogrešnom uvjerenju da su snovi nevažni i sporedni u životu, ali to je netačno. U snu mi nemamo kontrolu nad događajima, kao dok smo budni. Sve dok smo budni kontrolišemo stvari i utičemo na njih, ali u snu mi nismo gospodari događanja u vlastitom životu. San prelazi granicu naše moći i naše svijesti, i mi, dotadašnji život koji smo čvrsto držali u rukama, prepuštamo nesvjesnom da ga vodi i proživi po svojoj volji.

 
Historija snova

Od davnih vremena do danas u raznim kulturama svijeta snovima se poklanjala pozornost. U egipatskim su hramovima svećenici čitači, posvećeni pisari ili onirokriti tumačili simbole iz snova prema ključu koji se prenosio iz generacije u generaciju.

Babilonci su snove smatrali porukama natprirodnih bića, a Asirci znakovima koji pokazuju put te je, primjerice, asirski kralj Asurbanipal (669. ‐ 626. pr.Kr.) imao čak i svoju sanjaricu.

Stari Grci su vjerovali da su snovi božanske poruke koje se, prema riječ ima Artemidora (autora najpoznatije sanjarice staroga vijeka) “ulijevaju u ljude radi koristi i poučavanja”. Trudeći se proniknuti u njihovo značenje, Artemidor je posebnu pozornost obraćao snovima koji se ponavljaju vjerujući, poput Freuda dva vijeka kasnije, da svako jednom u životu usne jedan osobito značajan san koji utječe na sav njegov kasniji razvoj.

Stari Rimljani snovima su se obraćali kao oraklu tražeći savjet ili proročanstvo, prorok Muhamed smatrao ih je “razgovorom između čovjeka i njegova Boga” te je sa svojim učenicima
svakodnevno razgovarao o njihovim snovima, a brojna plemena starijih i novih vremena su tumačenje snova utkala u gotovo sve pore svoga života.