Funkcije novca

Uvod
Novac je specifična roba koju je razvitak robne proizvodnje i razmjene izdvojio iz ostalog robnog svijeta da monopolski vrši ulogu opšteg ekvivalenta. Na taj način novac predstavlja prometnu vrijednost koja je apstraktan izraz cjelokupnog bogatstva društvene zajednice, a ujedno služi i kao univerzalno sredstvo za međusobno uspoređivanje i razmjenjivanje svih proizvoda ljudskog rada. Novac je ekonomsko dobro koje služi u razmjeni materijalnih dobara i usluga između učesnika u robnom prometu. On je nastao kao objektivna potreba efikasnijeg funkcionisanja robne proizvodnje. U toku svog istorijskog razvoja ulogu novca su obavljale veoma razliličite vrste materijala od stoke preko metala do današnjeg čistog papirnog novca. Razvoj novca je direktno vezan za razvoj robne proizvodnje. U početku su se robe mijenjale jedna za drugu (R-R) – trampa, u kasnijem periodu bilo je moguće za jednu vrstu robe dobiti bilo koju drugu ili više njih u istoj vrijednosti i na kraju se izdvojila jedna vrsta robe koja je postala opšti ekvivalent koju su prihvatali svi učesnici razmjene odnosno novac u današnjem smislu riječi. Novac ima nekoliko društvenih funkcija. U funkciji mjere vrijednosti, novac svojom manjom ili većom količinom uptrebne vrijednost izražava vrijednost bilo koje vrste robe. Novac u funkciji sredstava prometa je posrednik u razmjeni, gdje se roba prvo prodaje za novac a on ponovo mijenja za željenu robu (R-N-R). Novac kao blago je novac koji se povlači iz opticaja i akumulira jer on kao simbol bogatstva i moći može da se pretvori u bilo koju drugu vrstu robe u svakom trenutku. U funkciji sredstva plaćanja novac ne mora da bude stvarno prisutan u momentu prodaje robe već se prihvata kao imaginarna vrijednost (pretpostavljeni novac), a stvaran novac se pojavljuje tek kad pristigne rok za plaćanje robe. Svjetski novac je takođe funkcija novca koja je značajna u međunarodnoj razmjeni i najčešće se upotrebljava kao sredstvo plaćanja razlike između uvoza i izvoza. U opticaju postoje različiti oblici novca. Metalni novac odnosno kovanice su komadi metala (najčešće zlato) koji imaju tačno utvrđen kvalitet, oblik i težinu i koji je predstavljaju stvarnu vrijednost (zlato). Papirni novac za razliku od metalnog nema stvarnu vrijednost jer ne zavisi od zlata već od cijena dobara koja se mogu za njega dobiti.

 
Porijeklo novca

“U prethodnim izlaganjima istaknuto je,da je novac nastao sa pojavom viška vrijednosti, tj.  u periodu prvobitne ljudske zajednice,kada dolazi do privatne svojine.Pojava viška vrijednosti nametnula je potrebu za razmjenom robe,gdje se tokom vremena.određeno upotrebno dobro izdvaja,i kod učesnika u procesu razmjene se nameće,kao sredstvo razmjene.Bez upotrebe novca,razmjena materijalnih dobara,bilo u kome periodu razvoja ljuskog društva bila bi nemoguća,izuzev perioda naturalne privrede kada je trampa obezbeđivala razmjenu jedne vrste za drugu.Tada.bilo je sasvim logično da se hrana razmjenjuje za oruđe  ili oružje.I pored jednostavnosti pa I primitivizma trampa predstavlja veliko poboljšanje u odnosu na ono stanje u kome je svaki čovek morao da bude čovek svih zanata ali majstor ni jednog.Velika zahvalnost ide prvoj dvojici praljudi koji su iznenada zapazili da će svakome od njih biti bol^e ako jedan drugom daju nesšto jednoga dobra u zamenu za neko drugo.” (prof.dr. Jovan Sejmenović, prof.dr. Slobodan Komazec, prof.dr. Žarko Ristić, Monetarne i javne finansije, Univerzitet za poslovne studije,2008,  str. 267.)

Pri toj naturalnoj razmjeni (trampa) tj. R1-R2 (zamjena jedne robe za drugu robu) javljale su se poteškoće:
1.    Sve teže je bilo pronaći osobu koja je s jedne strane imala proizvod kojeg mi potražujemo, a s druge strane da ta osoba traži baš ono što mi nudimo (susret jednakih zahtjeva i želja ili «double coincidence of wants»);

2.    Dolazi do stvaranja velikog broja odnosa među samim proizvodima koji su se razmjenjivali tj. teško je bilo odrediti vrijednost robe jer su postojali mnogi odnosi (riba za žito, riba za krzno, riba za medvjeđu šapu …)

Kao 3.  poteškoća javljaju se veliki troškovi poteškoća velikog broja odnosa među proizvodima.

Važno je razlikovati upotrebnu vrijednost robe kao sposobnost neke stvari da svojim fizičkim, kemijskim, estetskim ili nekim drugim svojstvima zadovoljava određene ljudske potrebe, od prometne vrijednosti robe koja ukazuje na pojavni oblik vrijednosti robe koja se iskazuje u procesu razmjene kao odnos upotrebnih vrijednosti jedne vrste prema upotrebnoj vrijednosti druge robe.
Dogodilo se da su jednu robu više «voljeli» tj. imala je bolju prođu pa se i više tražila ali ne zbog potrebe za njom nego zbog činjenice da se lakše mogla zamijeniti ta roba za onu robu koju zapravo želimo. Znači da se tražila roba visoke prometne vrijednosti i tako je zapravo došlo do jedne robe koja se izdvojila i postala opći ekvivalent. Opći ekvivalent je «predstavnik» (zamjenik) za sve robe i za to opće sredstvo razmjene moglo se kupiti tj. dobiti sva druga roba  R1-R0-R2. Ali to još nije novac! Poprima funkciju novca tek na širem tržištu – Akt kupoprodaje  R1-N-R2 (R1-N kupovina; N-R2 prodaja).