Geoekonomija
Geoekonomija je naučna oblast koja se bavi multidisciplinarnim izučavanjem
ekonomskog razvoja i međusobnog povezivanja regiona sveta, kao i nacionalnih
privreda. To podrazumeva izučavanje geografskih, istorijskih, političkih, pravnih,
kulturnih i jezičkih karakteristika pojedinih delova sveta.
Međunarodna ekonomija jeste naučna disciplina koja se bavi proučavanjem zakonitosti
u međunarodnoj razmeni proizvoda, odnosno roba. Pod robom podrazumevamo
proizvode, usluge, rad, kapital, novac, devize, informacije, tehnologiju. Međunarodna
ekonomija proučava teoriju razmene, platni bilans, trgovinski bilans, međunarodne
finansije, tipologiju, morfologiju i strukturu svetskog tržišta, međunarodne integracije.
Bavi se i istraživanjima svetskog tržišta, teorijama nastanka spoljnotrgovinskog
inpulsa, instrumentima delovanja na razmenu uticanjem valute na razmenu,
financijskim transakcijama
Međunarodna razmena je uvek funkcionalno povezana sa:
-
domaćim tržištem
-
međunarodnim tržištem
-
gospodarskim intervencijama
Postoje dve definicije Međunarodne ekonomije: Mekmilanova definicija i Oksfordska definicija.
Mekmilanova definicija: Međunarodna ekonomija je deo ekonomije koja se bavi
transakcijama robe I usluga između zemalja. Deli se na dve oblasti: čista i monetarna
teorija. Čista poklanja pažnju realnim veličinama (npr. Dobicima od trgovine, odnosima
razmene) a monetarna određivanju deviznog kursa između valuta i mehanizama kojima
se postiže ravnoteža platnog bilansa.
Oksfordska definicija: međunarodnu ekonomiju čine delovi ekonomije koji se tiču
odnosa između različitih država. To uključuje razmenu dobara i usluga, kretanja faktora,
kretanje kapitala, transfer tehnologije, devizni kurs i reserve. Izučava državne politike,
regionalne institucije i međunarodno pregovaranje.
GATT
General Agreement on Tariff and Trade, (iz Havanske povelje) multilateralni međunarodni sporazum o
carinskoj i spoljnotrgovinskoj politici 1947. Sedište je Ženeva. Osnovni cilj GATT je uklanjanje
diskriminacije u međunarodnoj trgovini i liberalizacija spoljne trgovine između zemalja članica.
Osnovni principi funkcioniranja GATT-a su:
1)
Zabrana zaštite domaće proizvodnje količinskim ograničenjima, a dozvoljena zaštita je
isključivo carina
. Izuzeci su:
A. Zaštita poljoprivredne proizvodnje – za poljoprivrednu proizvodnju zemlje
mogu koristiti količinska ograničenja na strogo privremenoj osnovi. Potvrda
teze da su izuzeci postali pravilo je agrarni protekcionizam EU.
B. Neravnoteža platne bilance – zemlje koje su suočene s većom neravnotežom –
deficitom mogu privremeno zaštititi svoju domaću proizvodnju količinskim
ograničenjima.
2)
Sprečavanje diskriminacije u međunarodnoj trgovini
– počiva na klauzuli
"najpovlaštenije" nacije. Ako bilo koja članica GATT-a da povlašteni status bilo kojoj
trećoj zemlji onda se taj povlašten status mora preneti na sve ostale članice GATT-a.
Izuzeci:
A. Carinske unije (međusobno ukidaju carine i imaju jednaku politiku prema
trećim zemljama). Ako zemlje čine carinsku uniju one ukidaju carine i
količinska ograničenja međusobno a da se to smanjenje ili ukidanje ne mora
protegnuti na ostale članice GATT-a.
B. Intrakompanijska trgovina – trgovina između podružnica unutar jedne iste
multinacionalne kompanije (ili se ne plaća ili bitno smanji carina)
C. Malogranični promet – ona područja koja se nalaze u zoni malograničnog
prometa ne moraju plaćati carine na uvoz.
3)
Otklanjanje prepreka u međunarodnoj trgovini putem pregovora i konzultacija
– zemlje
rešavaju nesuglasice isključivo pregovorima, pre je postojao sistem prisile prema

1. OTVORENA I ZATVORENA EKONOMIJA
Ekonomsko jedinstvo sveta (označeno i kao
ekonomska globalizacija
) iskazuje se kao proces
pretvaranja zasebnih nacionalnih ekonomija u integriranu svetsku ekonomiju, a ispoljava se kao
proces rasta međunarodnih tokova roba, usluga kapitala, ljudi i tehnologije. Štaviše,
međunarodna trgovina, čiji je rast nakon Drugog svetskog rata premašio rast svetske
proizvodnje, danas postaje nužnost bez koje se ne može uspeti u budućnosti. Naime,
međunarodna trgovina omogućava specijalizaciju proizvodnje, što je u funkciji rasta ekonomske
efikasnosti i rasta ukupne potrošnje svake zemlje. Specijalizirajući se u svojim sektorima najveće
relativne produktivnosti, svaka zemlja može trošiti više nego bi sama mogla proizvesti.
Zemlje sa razvijenom spoljnom trgovinom imaju tzv.
otvorenu ekonomiju
, koja omogućava da se
svaka zemlja specijalizuje (i time poveća svoju produktivnost) za onu proizvodnju za koju ima
najpovoljnije uslove. Danas ni jedna nacionalna ekonomija nije zatvorena (ekonomija koja ne sarađuje sa
drugima ekonomijama je
zatvorena ekonomija
), budući da nacionalne ekonomije uspostavljaju odnose
sa drugim ekonomijama širom sveta.
Dakle,
otvorena ekonomija
je ona koja slobodno uspostavlja odnose sa drugim ekonomijama
širom sveta, dok je suprotna koncepcija -
zatvorena ekonomija
ona koja ne sarađuje sa drugim
ekonomijama u svetu. Spoljna trgovina je među najvažnijim polugama ekonomskog rasta, što će
u krajnjem ishodu povećati životni standard
stanovništva u tim zemljama. Ne učestvovati u
međunarodnoj razmeni znači biti osuđen na izolaciju, ekonomsku stagnaciju i siromaštvo.
Zapravo, nijedna zemlja, čak i one ekonomski najrazvijenije, ne može biti dovoljna sama sebi i
zatvorena (
autarkična
).
Osnovne tokove dobara u međunarodnoj ekonomiji čine: izvoz, uvoz i neto izvoz. Dok
izvoz
predstavlja dobra i usluge koje se proizvode u zemlji, a prodaju drugim zemljama,
uvoz
čine ona
dobra i usluge koje se proizvode u inostranstvu, a prodaju u zemlji. Razlika između vrednosti
izvoza i vrednosti uvoza je
neto izvoz
(ili
trgovinski bilans
).
B. Pelević, V. Vučković,
Međunarodna ekonomija
, Ekonomski fakultet Beograd, 2007
Ako neka zemlja više izvozi, nego što uvozi (izvoz je veći od uvoza), tada je
neto izvoz
pozitivan i zemlja
ostvaruje
trgovinski suficit
(ili pozitivni trgovinski bilans). Kada zemlja ima višak uvoza u odnosu na izvoz
(izvoz je manji od uvoza) ona ostvaruje
trgovinski
deficit
(negativni trgovinski bilans). Ako su, pak, izvoz i
uvoz jednaki zemlja ima
uravnoteženi trgovinski bilans
.
3. RAZLIKE UNUTRAŠNJE I MEĐUNARODNE TRGOVINE
Razlike između unutrašnje (domaće) i međunarodne (vanjske) trgovine imaju važne praktične
i ekonomske posledice. Najvažnije su:
1)
Proširene trgovinske mogućnosti.
Međunarodne (spoljne) trgovine proširuju
trgovinske mogućnosti i omogućavaju da se troše i ona dobra koja se ne proizvode u zemlji. Bez
ove trgovine „...Amerikanci ne bi mogli jesti banane, a veći dio svijeta bi bio bez jaza i
holivudskih filmova“...
2)
Suverene države.
Trgovina preko granica uključuje ljude i preduzeća iz različitih
država. Svaka je država suverena u određivanju toka ljudi, dobara i kapitala, koji prelaze njihove
granice. To je suprotno domaćoj trgovini gde postoji jedna valuta, gde se tok novca i trgovine
odvija unutar granica.
U međunarodnoj trgovini se često, iz raznovrsnih razloga, postavljaju prepreke ulasku
drugih roba (tzv.
protekcionizam
).
P. Samuelson, W. Noordhaus, Ekonomija, Zagreb, MATE, Zagreb, 2007.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti