Gradnja svake nove brane, osim pozitivnih efekata, ima i svoju negativnu, crnu, ružnu, opasnu stranu. To se posebno može reći za planiranu i svim vrstama pritisaka forsiranu gradnju novih brana i hidroelektrana na lokacijama sa neprocjenjivom prirodnom baštinom, koja bi zbog svoje neponovljivosti morala biti nekad vrsta svetosti. Sa pravom se može dati negativna ocjena planiranoj gradnji novih objekata za proizvodnju hidroenergije iz kojih se tako dobivena električna energija izvozi drugim zemljama. Postavlja se pitanje zašto su razvijene zemlje prestale graditi brane i hidroelektrane na svojim rijekama, a spremne su investirati u takve objekte u nerazvijenim zemljama, da li po svaku cijenu treba insistirati na vecoj iskorištenosti hidropotencijala za povećanje proizvodnje električne energije ako postoji alternative za trajno korištenje tih prirodnih bogatstava, a da ona ne budu uništena.

Prijavi se