Odlomak

Uvod

Jedan od osnovnih karakteristika savremene civilizacije jeste život ljudi u organizovanim prostornim celinama – gradovima. Gradovi su od uvek bili centri ljudske delatnosti. U njima se odigravaju svi značajni politički, ekonomski, privredni, kulturni i drugi događaji. U gradovima je skoncentrisan najveći broj stanovnika jedne zemlje, gotova sva društveno-ekonomska i privredna moć, kao i duhovne, obrazovne, naučne i kulturne vrednosti. Ne ulazeći detaljnije u analizu faktora, karakteristika i faza razvoja gradova kroz istoriju, treba istaći da nagli razvoj gradova počinje od 1800. godine, u tzv. industrijskoj fazi urbanizacije. Ova faza često se spominje i kao urbana eksplozija. Niz tehničko-tehnoloških inovacija i dostignuća u industriji, saobraćaja i komunikacijama stvorio je preduslove za brzi industrijski razvoj i opšti ekonomski napredak. Intenzivnija razmena dobara uticala je na stvaranje trgovačkih puteva i tržišta. Industrija postaje najvažniji faktor razvoja i napretka. Novi gradovi podižu se na izvorima energije, sirovina, na povoljnim saobraćajnim lokacijama i čvorištima, mestima pretovara i ukrštanja puteva ili u centrima kupovnih potencijala. Velike urbane aglomeracije nastale su i u rudarskim regijama. Veliki broj gradova lociran je na mestima koja se mogu lako braniti ili su razvijani u područja sa prijatnom klimom i prirodnim lepotama (preteče turističkih gradova). Razvoj industrije, saobraćaja i drugih uslužnih delatnosti imali su veliki uticaj na prostorni razmeštaj i socijalno prestrukturiranje stanovništva. Mogućnosti zapošljavanja u novootvorenim centrima rada poticali su preseljavanje stanovništva iz ruralnih krajeva. Došlo je do značajnog pomeranja zaposlenosti iz primarnog sektora ekonomije (poljoprivreda) ka sekundarnom (industrija) i tercijarnom sektoru (usluge, bankarstvo, trgovina, kultura, školstvo, administracija). Obzirom da su sekundarni i tercijarni sektor bili skoncentrisani u gradovima, ovo pomeranja zaposlenosti praćeno je masovnim kretanjem stanovništva iz seoskih (ruralnih) u urbana područja, što je opet izazvalo veliki demografski pritisak na gradove u formiranju. Ovaj fenomen postao je karakterističan za čitav svet. Proces urbanizacije (latinski: urbs – grad) rezultirao je naglim povećanjem broja stanovnika i promenama u prostornoj i funkcionalnoj strukturi grada, te u pogledu životnog i komunalnog standarda ljudi i njihovih asocijacija. Stepen urbanizacije određenog područja, regije ili zemlje najčešće se meri udelom gradskog u ukupnom stanovništvu.

 

 

 

Odnos grada i saobraćaja

Različiti su pristupi u definisanju grada. Grad se može definisati sa geografskog, sociološkog, ekonomskog, urbanističkog i saobraćajnog aspekta. Sa aspekta uloge saobraćaja i rešavanja saobraćajnih problema, grad se može definisati kao kompaktno izgrađeno veće naselje, određene demografske, funkcionalne i morfološke strukture, odnosno kao složen sistem raznih funkcija, prostorno dislociranih. Populacijsko-demografskim karakteristikama utvrđuje se broj, razmeštaj, gustina (gradska i stambena) dnevna kretanja i demografska struktura stanovništva. Funkcionalne karakteristike ukazuju na funkcionalnu strukturu grada kao celine i njegovih pojedinih delova u prostoru (koncentracija i kombinacija gradskih funkcija. način korišćenja zemljišta), a morfološke karakteristike ukazuju na kompaktnost naselja (gustina i način izgrađenosti naselja urbanim sadržajima – ulice, trgovi, javne površine, blokovi zgrada, visina zgrada, njihova lokacija i raspored). Izmedu ovih karakteristika postoji uzročno-posledične veze koje su važne za funkcionisanje saobraćajnog sistema grada.
Za razumevanje odnosa izmedu grada (kao sistema funknja) i saobraćaja bitno je nekoliko činjenica. Prvo, normalno odvijanje procesa življenja podrazumeva zadovoljenje različitih potreba (rad, stanovanje, obrazovanje, lečenje, rekreacija, kupovina, itd.). U najširem smislu, potrebe (lične, zajedničke i društvene) se definišu kao osećaj nedostatka nekog proizvoda ili usluge, praćene težnjom (željom) da se taj nedostatak otkoloni, odnosno zadovolji. Drugo, mesta zadovoljenja potreba unutar urbanog područja su prostorno dislocirana. Treće, prve dve činjenice generišu veliki broj potreba za kretanjem. Kretanje je jedna od osnovnih potreba njudi. Četvrto, normalno zadovoljenje potreba zavisi od mogućnosti i kvaliteta kretanja ljudi i dobara od mesta do mesta. Vrlo retko se događa da se npr. mesto stanovanja poklapa s mestom rada. Da bi se postojeća udaljenost izmedu različitih tačaka savladala uz prihvatljiv napor i vreme, čovek je upućen na korišćenje prevoznih sredstava. Na taj način pešačka kretanja se pretvaraju u putovanja. Vidljivo je da je saobraćajna funkcija najuže povezana sa svim ostalim gradskim funkcijama, tj. ona je funkcija delatnosti. Na primer, pojava velikog broja vozila na ulično-putnoj mreži grada nije sama sebi svrha. Vozila se kreću samo zato što ljudi to žele. a u neposrednoj su vezi sa delatnostima kojima se ti isti ljudi bave. To istovremeno objašnjava veličinu saobraćaja u gradovima. U njima je koncentrisano mnogo različitih aktivnosti.
Funkcije grada su one aktivnosti koje se odvijaju radi zadovoljenia različitih potreba stanovništva i šireg područja u celini, te egzistencije grada kao prostome zajednice. Funkcije grada izražavaju svrhu nastanka i postojanja grada, određuju njegovu veličinu i karakter, a time i njegovu prostornu i funkcionalnu strukturu i organizaciju, koji opet, pored ostalog, određuju karakter i strukturu saobraćajnog sistema.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Saobraćaj

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari