1. Uvod

Dilema oko inflacije nastaje već prilikom određivanja razine cijena čije se mijenjanje mjeri. 

Makroekonomisti stoga obično posmatraju dvije mjere razine cijena, dva indeksa cijena: BDP 

deflator i CPI - indeks potrošačkih cijena. Naravno, bitan je i ugao posmatranja. Ukoliko se na 

pojavu rasta opšte cjenovne  razine gleda iz perspektive proizvođača, onda je inflacija mijenjanje 

BDP   deflatora   koji   pokazuje   prosječnu   cijenu   proizvoda   –   finalnih   dobara   proizvedenih   u 

gospodarstvu.   Međutim,   iz   ugla   potrošača,   inflacija   izražava   mijenjanje   prosječne   cijene 

potrošnje   –   dobara   koja   potroše   potrošači.   Te   dvije   razine   cijena,   zanimljivo   je   primijetiti, 

uglavnom nisu jednake. Dva su razloga tome. Naime, neka se finalna dobra, sadržana u BDPu, 

ne prodaju potrošačima nego poduze ima ili se, pak, izvoze na strana tržišta. Neka dobra koja 

potrošači   troše   nisu   proizvedena   u   zemlji   te   nisu   sadržana   u   BDP-u,   nego   su   uvezena   iz 

inostranstva. Prema tome, trendovi kretanja BDP deflatora i CPI-a često neće biti podjednaki. 

Ukoliko su, primjerice, prosječne cijene uvezenih dobara niže u odnosu na prosječne cijene 

dobara proizvedenih u toj zemlji (i obuhvaćenih BDP-om), onda će CPI tendirati smanjenju u 

odnosu na BDP deflator. U ovom se radu problematika inflacije Bosni i Hercegovini tretira 

preko pokazatelja CPI. Nakon uvoda, u drugom dijelu   rada, dijagnosticira se stanje u   BiH u 

pogledu inflacije, a u trećem se prepoznaju glavni uzročnici inflatornih pritisaka. četvrti dio 

razmatra   probleme,   a   peti   koristi   koje   inflacija   donosi.   Suzbijanje   ili   rušenje   inflacije   nosi 

izvjesne troškove za gospodarstvo o čemu se raspravlja u šestom dijelu rada, dok se u sedmom 

djelu analizira optimalna stopa inflacije. Zaključnim razmatranjima završava se.

1

2. Inflacija

        Inflacija predstavlja prosto rast opšteg nivoa cijena. Drugim riječima inflacija predstavlja 

taku vrstu monetarne pojave, kod koje dolazi do pojave vece količine papirnog novca u prometu 

nego sto je potrebno, dolazi do smanjena vrednosti novca, a povećanja cijena robe. Inflacija 

dovodi do poremećaja ekonomskih tokova i ometa rast i razvoj.

Inflacija   može   biti   jednokratna   pojava.   Primer   jednokratne   inflacije   je   nastanak   ”Prvog 

naftnog skoka” 1973 godine kada je cijena sirove nafte četvorostruko poskupila. Mnoge zemlje 

nisu mogle brzo da se prilagode ovako brzom i enornom skoku cijena nafte i ušle su u zonu 

visoke inflacije. Treba napomenuti da se 1979 godine desio i ”drugi naftni skok” sa ponovnim 

porastom već visokih cena nafte. Njega su mnoge zemlje lakše podnijele nego prvi iz 1973 

godine.   Međutim   naspram   jednokratne   (   okrutne   )   inflacije   imamo   i   zemlje   sa   hroničnom 

inflacijom u kojima ovakva vrsta spoljnih skokova pogoršava i inače loše stanje na tržištu koje je 

nastalo iz sasvim drugih razloga. U zemljama sa hroničnom inflacijom spada i naša.

Sigurno je da su na inflaciju uticali spoljni skokovi: naftni udari dužnička kriza i raspad 

zemlje. No i bez tih spoljnih uticaja na agregatnu ponudu mora da je postojao neki unutrašnji 

proces koji je generisao hroničnu inflaciju.U suprotnom ne bi postojao neprekidan rast cijena.

Da li je je godisnji rast cena od 10% zabrinjavajuci? Nije ako se nasa godišnja promena 

(stipendije, studentsi krediti, plate i penzije ) takodje povećaju za 10%.

Samo u tom slucaju naš životni standard ostaće nepromenjen. Kada bi smo mogli tačno da 

predvidimo tačnu stopu inflacije i sasvim uskladili cijenu i dohotke uzimajući stopu inflacije u 

račun prilikom tog usklađivanja, teret inflacije ili troškovi ne bi postojali ili bi bili vrlo mali.

U   stvarnosti   međutim   ljudi   najčešće   griješe   u   predviđanju   stope   inflacije   i   nisu   u 

mogucnosti da joj se prilagode. Što je stopa inflacije veća i uz to više fluktuira to su problemi: 

redisribucije   dohotka,   neizvesnost   o   smanjenju   investicija   teskoće   u   platnom   bilansu   veći, 

ozbiljniji   i   teži.   Takođe,   inflacija   uzrokuje   opštu   neizvesnost,   posebno   u   poslovnom   svetu. 

Neizvesnost je u toliko veća ukoliko stopa inflacije vise fluktuira, a fluktuicije su veće sto je 

stopa inflacije viša.  U takvim okolnostima nijedna

1

  ekonomska kalkulacija se ne moze tacno 

napraviti.   Preduzeća   su   neodlučna   i   obeshrabljena   za   dalja   ulaganja.   To   ce   smanjiti   stopu 

1?

 

Prof. dr Bogdan Ilić, Makroekonomija, Beograd, 2005. 

2

background image

deviznog kursa u slučaju fiksnog deviznog kursa u BiH, trendovi kretanja stopa inflacije u zemlji 

ne odstupaju mnogo od promjena u Euro – zoni.

 

Iz perspektive šireg i užeg okruženja, odnosno 

najvažnijih ekonomskih igrača današnjice, pitanje inflacije se (ponovno) postavlja u središte 

pažnje. Primjećuje se da, prema podacima iz lipnja 2008., inflacija bilježi znatniji rast u svim 

posmatranim područijima ,

 

CPI u lipnju 2008.: zemlje Euro-zone 4,0 %; EU 4,3 %; USA 4,2%; 

Japan 2%.

4

Uzroci inflacije

          Mnoštvo uzroka može dovesti do nastanka inflacije. Iz ekonomskoteorijskog analitičkog 

okvira ponude i potražnje proizlazi da inflacija može biti uzrokovana i sa strane ponude i sa 

strane potražnje. Pored toga, uzročnik inflacije, kako je već naznačeno, mogu biti i očekivanja. 

Početkom 1990-ih inflaciju su u BiH podgrijavali monetarna nestabilnost, ratna događanja i 

početak procesa tranzicije. Istraživači su empirijski prepoznali te kvantificirali i sljedeće uzroke: 

rast plata i deprecijacija monete ,uslovi trgovine i bilansa plaćanja, povećanje administrativno 

kontroliranih cijena nekih roba ili usluga kao što je struja. Administrativno kontrolisanje cijene, 

recimo naftnih derivata, imale su i pozitivnog učinka na inflaciju umanjuju i inflatorne pritiske, 

primjer u 2006. godini. uticaj administrativno kontroliranih cijena veoma je moćan faktor u 

određivanju   kretanja   stope   inflacije   jer   njihov   ponder   u   ukupnoj   košarici   proizvoda   za 

izračunavanje CPI-ja u BiH premašuje 25 % tako da svako mijenjanje ovih cijena utiče na 

izmjerenu stopu inflacije. Na godišnjoj razini najviše je na inflaciju u BiH uticao rast cijena 

prehrane i bezalkoholnih pića koje su u travnju ove, u odnosu na isti period prošle godine, više 

za 9,6 %, alkoholnih pića i duhana 7,1 %, te zdravstvenih i ugostiteljskih usluga 5,5 i 5,2 %, 

respektivno. Nadalje, u istom mjesecu porasle su i cijene energenata za preko 10 %. U BiH su u 

svibnju ove, u odnosu na svibanj prošle godine, najviše porasle cijene hrane i bezalkoholnih pića 

(13,7 %), prevoza (13,6 %), stanovanja, vode i energenata (8,5 %) te ugostiteljskih usluga (7,0 

%).

2

  Ukoliko   se   agregatna   potražnja,   odnosno   njene   sastavnice   (osobna   potrošnja,   ulaganja, 

državni izdaci i neto izvoz), povećava brže od proizvodnog potencijala gospodarstva, ishod će 

biti porast cijena. Takvo je »pregrijano« gospodarstvo potrebno usporiti. U Hrvatskoj su porast 

investicijske aktivnosti u fiksni kapital i osobna potrošnja u 2007. godini iznosili 6,5 % i 6,2 % 

2

 www.bhas.ba.

4

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti