Informacioni sistemi
SADRŽAJ
................................................................................3
...........................................................................9
NAČELA SISTEMSKOG PRISTUPA I IS
......................................................................11
....................................................................................12
............................................................................... 13
...........................................................................14
.................................................................................15
VREDNOVANJE I KONTROLA SISTEMA
......................................................................21
PROCES PROJEKTOVANJA INFORMACIONIH SISTEMA
POJAM INFORMACIONIH SISTEMA
Pojam sistem je svakako jedan od pojmova koji je u poslednjih nekoliko decenija
prisutan u svim domenima ljudske delatnosti. U svakodnevnoj komunikaciji prisutna je
njegova česta upotreba sa dosta različitim terminološkim značenjima. Iz navedenih razloga
prišlo se naučnom definisanju pojma sistem pri čemu je od brojnih autora nastalo više
definicija. I pored često različitog sistema definisanja ovog pojma za većinu definicija
zajedničko je postojanje sledeće tri osnovne kategorije:
1.
Postojanje skupa objekta (elemenata),
2.
Izmedju objekata postoje veze (skup veza),
3.
Funkcionisanje sistema.
Pojam sistem pokušava se često objasniti navodjenjem niza primera. Tako možemo
reći da je jedan sistem: jedna država ili elektrodistribuciona mreža ili jedan živi organizam ili
jedan univerzitet. Ne može se povući stroga granica izmedju dva sistema jer često jedan isti
objekat pripada u više sistema.
Bez daljnjeg ulaženja u analizu mnogobrojnih definicija sistema ovde se navodi
jedna koja treba da nas usmeri na razumevanje pojma informacioni sistem. Sistem je
funkcionalni skup objekata i njihovih veza. Objekti u sistemu i njihove medjusobne veze se
opisuju i preko svojih svojstava koja se nazivaju obeležja ili atributi. Sistem predstavlja
odredjenu ili funkcijsku izolaciju jednog dela iz celine. Deo celine koji nije obuhvaćen
sistemom nazivamo okolinom sistema.
Dejstvo okoline na sistem predstavljeno je sa ulazi a dejstvo sistema na okolinu sa
izlazi. Svrha delovanja sistema je postizanje odredjenog cilja koji se ostvaruje produkcijom
odredjenih izlaznih veličina. Granice sistema odredjene su skupom posmatranih objekata. Bez
obzira gde se postavi granica sistema, uvek postoje i drugi sistemi koji su u vezi sa
posmatranim preko ulaza u sistem i izlaza iz sistema, ali nas u datom posmatranju ne
interesuju. Objekti u sistemu mogu biti veoma različiti. Veze izmedju objekata u sistemu i
dejstvo okoline na sistem se ostvaruje na tri načina: razmenom materije, energije i
informacija. Način na koji su elementi sistema povezani predstavlja strukturu sistema.
Struktura sistema odredjuje funkcionisanje i svrhu sistema. Sisteme možemo klasifikovati
prema sledećim kriterijumima:

8.
da isključe neka od alternativnih stanja stvari,
9.
da menja verovanja primaoca.
Bez detaljnog ulaženja u razmatranju od preko četrdeset definicija pojma
informacije dalje se daje jedna od definicija odabrana u svrhu pre svega osvetljavanje pojma
informacioni sistem. Informacija je protumačeni podatak tj. znanje koje se može izvući iz
podataka.
I kao što se može uočiti da su pojmovi podatak i informacija različiti oni se često i to
nepravilno koriste kao sinonimi. Podatak odslikava činjenice, on je nosilac informacije.
Informacija je podatak kojeg je subjekat koji ga prima protumačio. Uočavamo da je podatak
objektivna, a informacija subjektivna kategorija iz čijeg je proizišla i sledeća definicija
informacije.Informacija je sve ono što održava subjektivni (svesni) model objektivne
stvarnosti. Da li će se podatak transformisati u informaciju zavisi od više faktora: sadržine i
forme podataka; znanja primaoca; skupa zadataka koje primaoc treba da rešava. Ukoliko su
podaci netačni, neblagovremeni, neaktuelni i u neprimerenoj formi, ostaće nezapaženi. No i
kvalitetni podaci neće izazvati nikakvu reakciju primaoca ukoliko on nema znanja da ih
transformiše u operativnu akciju.
Informacija ne mora obavezno povećati znanje o sistemu. Svrha informacije je da
posluži kao osnov za donošenje odluka. Stog aspekta informacija je svaka vrsta znanja koja
može da se upotrebi za omogućavanje ili poboljšanje upravljanja. 80-tim godinama pojavio se
čitav niz izraza za naziv nauke o informaciji. Od posebnog značaja su sledeći:
-
U USR: naučna informacija, naučno-tehničeskaja informacija, informatika,
dokumentalistika;
-
U SAD: Informatio Science, Informatologz Communication Science, Informatics;
-
U
Nemačkoj:
Informationswissenschaft,
Informations-und
Dokumentatioswissenschaft;
-
U Francuskoj: Informatique, gde se prvi put i pojavio.
Povezujući definicije pojma sistem i informacija može se izvesti sledeća opšta
definicija informacionog sistema: Informacioni sistem – IS je sistem u kome se veze izmedju
objekta i veze sistema sa okolinom ostvaruju razmenom informacija.
Informacioni sitem tehnološkog i/ili organizacionog (poslovnog) sistema jest onaj
deo tog sistema koji stalno obezbedjuje potrebne informacije za sve nivoe upravljanja i
odlučivanja i sa te tačke gledišta može mu se pridružiti atribut upravljački i definisati:
Upravljački informacioni sistem – Uis (Menagment Informatio Szstem – MIS) je sistem koji
prenosi, čuva i obradjuje podatke i informacije potrebne za upravljanje. Takodje može mu se
pridružiti atribut podrška odlučivanju i definisati: Sistem za podršku odlučivanju – SPO
(Decision Support Szstem – DSS) je interaktivni na računaru zasnovan informacioni sistem
pomaganja, potkrepljivanja struktuiranog, polustruktuiranog nestruktuiranog odlučivanja.
Sredinom 50-tih godina javlja se veštačka inteligencija – VI (Artificial Intelligence – AI) kao
disciplina usmerena na razumevanje čovekove inteligencije kroz konstruisanje računarskih
programa koji oponašaju inteligentno ponašanje.
Jedno od područja veštačke inteligencije su sistemi zasnovani na znanju koje
obuhvata ekspertne sisteme ES (Expert szstem – ES). Prema nekim shvatanjima, ekspertni
sistemi mogu da budu shvaćeni kao posebni slučaj sistema podrške odlučivanju, dok prema
drugim predstavljaju novi stepen razvoja u evolucionoj lestvici informacionih tehnologija.
Ekspertni sistem je inteligentni računarski program koji se koristi znanjima i procedurama
zaključivanja radi rešavanja problema koji su dovoljno teški da njihovo rešavanje zahteva
čovekovu ekspertizu. Od nedavno, svedoci smo intezivnog razvoja automatizovane
kancelarije – AK(Office Automation – OA). Automatizovana kancelarija je izraz koji
označava primenu savremene informacione tehnologije u realizaciji aktivnosti kancelarijskih
poslova sa ciljem da se obezbedi njihova veća produktivnost, a time doprinese višem nivou
efikasnosti i efektivnosti funkcionisanja organozacije.
Automatizacija kancelarije obuhvata sledeće grupe poslova:
-
komunikacija unutar organizacije (Electronic Mail),
-
komunikacija izmedju organizacija (Electronic Data Interchange – EDI),
-
planiranje radnog vremena (Time managment & Planing),
-
upravljanje projektima (Project managment),
-
obrada dokumenata (Text Procesing),
-
obrada grafike (Graphics Editor),
-
arhiviranje i pretraživanje dokumenata (Document Library),
-
priprema upravljačkih odluka (Calculator, Spreadsheet),
-
memorisanje i pretraživanje dela poslovnih podataka (Data Base),
-
priprema i realizacija poslovnih sastanaka.
Prema nekim shvatanjima sve prethodno navedene oblasti primene (UIS, SPO, ES,
AK), zajedno sa automatskom obradom podataka – AOP predstavljaju jedan celovit sistem –
informacioni sistem zasnovan na primeni računara (Computer Baseed Information Sistem –
CBIS). Koristeći se analogijom sa živim organizmima, smatra se da informacioni sistemi

stanju sistema sadržana je celokupna istorija realnog sistema. Do informacije o stanju sistema
dolazi se preko izlazne transformacije koja predstavlja proces merenja ili posmatranja stanja
sistema. Rezultat tog merenja je izlaz iz sistema.
Model je pojednostavljena prtedstava o relevantnim karakteristikama sistema. Model
je reprezentacija nekih objekata, veza izmedju objekata i obeležja (svostva, osobine, atriburi),
objekata i veza. Direktno postoji samo sistem, a svaka naša predstava o sistemu je model.
S obzirom da je informacioni sistem model realnog sistema u kome deluje, postupak
projektovanja informacionog sistema svodi se na neku vrstu modeliranja realnog sistema.
Modeliranje je proces razvoja modela. Model nastaje procesom apstrakcije u kojem se prvo
biraju relevantni objekti koje reprezentacija treba da sadrži, a zatim svakom objektu
pridružuju relevantna obeležja koja se žele prikazati u okviru modela. Sredstva čine fizička
oprema, jezici i alati kojima se izvršava zadatak odnosno vrši operacija. Ovde ćemo pod
sredstvima podrazumevati prvenstveno grafičke jezike. Metoda je propisan i jednoznačno
definisan način koričćenja sredstava odnosno izvršenja nekog postupka. Osnovnu
informacionog sistema čini baza podataka (BP). Baza podataka se može definisati kao
kolekcija medjusobno povezanih podataka koja modelira (prikazuje) objekte, veze objekata i
veza posmatranog realnog sistema. Ulazni podaci koji deluju na informacioni sistem
prihvataju se procesima za ažuriranje baze podataka. Procesi za izvršavanje na osnovu baze
podataka i ulaznih podataka generišu izlaze iz informacionog sistema. Stanje realnog sistema
se menja zbog delovanja niza procesa. Ove procese iz realnog sistema opisujemo modelom
procesa u informacionom sistemu. Model procesa je skup procesa koji menjanu stanje sistema
i proceas pomoću kojih se formiraju izlazi iz sistema. Realizovan na računaru model procesa
je skup programa koji ažuriraju bazu podataka i skup programa za izveštavanje. Stanje o
objektima iz realnog sistema u informacionom sistemu predstavljamo podacima o tim
objektima gradeći model podataka. Baza podataka je fizička realizacija modela podataka. Za
realizaciju informacionog sistema potrebni su i resursi kao nosioci informacionog sistema. To
su npr: oprema, organizacione jedinice, radnici. Resursi potrebni za realizaciju informacionog
sistema opisuju se modelom resursa.
Po načinu primene razlikujemo sledeće dve osnovne vrste IS:
-
informacioni sistemi za skladištenje i pronalaženje informacija,
-
informacioni sistemi za obradu podataka.
Informacioni sistemi za skladištenje i pronalaženje informacija po pravilu su orijentisani na
izdavanje manjeg dela skladištenih podataka prema zadatom kriterijumu. Kao ilustraciju
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti