Odlomak

UVOD

Monetarni faktori su glavna odrednica privrednog života. Povećanje novčane mase dovodi do privredne ekspanzije a smanjenje do privrednog zastoja. Uloga monetarne politike je određujuća. Takvo shvatanje je razvijeno u teorijama manipulirane valute, kreditne ekspanzije i sl.
Depresiju uzrokuje deflacija, a prosperitet inflacija. Veliki uticaj ima kamatna stopa, koja, kada padne, uzrokuje povećane zalihe trgovine, rast narudžbi, rast proizvodnje, zaposlenosti i potrošnje te rast cena.
Diskontna stopa je kamatna stopa po kojoj centralna banka prima od poslovnih banaka na eskont robne menice ili druge obveznice. Ona je u različitim državama različito oblikovana.
Diskontna politika je ne samo manipuliranje visinom diskontne stope već i određivanje ostalih uslova reeskonta(rokovi, reeskontni plafon itd.).
Otvoreno tržište predstavlja tržište novca i kapitala koje je utemeljeno na impersonalnoj osnovi umesto na neposrednom odnosu dva transaktora – onog tko na osnovu obveznica pribavlja novčani kapital i onog koji ulaže u te obveznice.
Jedno od najznačajnijih je tržište državnih obveznica ali i obveznica same centralne banke. Te obveznice se aukcijom prodaju primarnim dilerima(velike banke) koji mogu kupovati za svoj i tuđi račun.
Rezerve likvidnosti su sredstva koja banka drži u likvidnoj formi. Primarne rezerve: gotovina u blagajnama, potraživanja od ostalih banaka, gotovinska sredstva itd. Sekundarne rezerve: menice i druge hartije od vrednosti s dospijećem di jedne godine ako su tržišno kvalitetne i druga likvidna aktiva van primarnih rezervi.
1. TEORIJSKE OSNOVE MONETARNE POLITIKE

1.1 Proces evolucije i razvoja novca

Razmena dobara odvijala se i prije pojave novca putem trampe tj. razmenom robe za robu. Naturalni novac ( stoka, novac, žito i sl. ) odgovara prilikama u kojim je nastao, te je kao odraz tih prilika imao mesno obilježe. Tako da se kod nekih naroda kao novac upotrebljavale školjke, morski pužići, zubi nekih životinja i sl., za nas veoma čudni predmeti.
Ulogu robnog novca je sve više preuzimao metal ( kovina ) a zatim zlato i srebro. Zlato je oblik robnog novca koji je, zbog svojih posebnih svojstava i prednosti, oduzeo drugim oblicima robnog novca (stoka, novac, žito i sl. ) funkciju sveopšteg koeficenta. (malena težina, a velika vrednost, prenosivost, deljivost, homogenost i trajnost, priznatljivost, prepoznatljivost, stabilnost su osnovne prednosti zlata )
Zbog potrebe za stalnim vaganjem zlato i srebro bivaju postupno potisnuti iz prometnog procesa i zamenjeni simbolima samog sebe – simbolima vrednosti. Činjenica da se novac kuje otvara mogućnost odvajanja njegove realne vrednosti od nominalne, a time i razvoja simboličnog metalnog novca.
Zatim dolazi do toga da se punovredni novac tj. novac koji ima jednaku nominalnu i stvarnu vrednost menja za nepunovrijedni, najpre manje vrijednim monetama, a zatim jednostavnim znakovima vrednosti – papirnim novcem. Papirna novčanica uvek je samo znak novca koji se prema novcu u zlatu nalazi u određenom odnosu ( u početku 100% pokriće pa sve manje i manje ).
Daljim razvojem novca nastaju novčani surogati ili zamenici novca, (obveznica, ček, menica i sl. ) koji zamenjuju novac i daju pravo imatelju na određenu količinu kurentnog novca ili zlata. Kao razvijeni oblik novčanog surogata razvile su se novčanice kao uputnice banke na samu sebe koje daju pravo potraživanja od banke odgovarajuće količine novca ( zlata ).
Razvojem novih oblika novčanih surogata nastaju depozitni te kreditni novac.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari