Odlomak

 

UVOD
Računovodstvo je sistematsko prikupljanje, razvoj i analiza informacija o finansijskom stanju preduzeća. Ove informacije je moguće koristiti u različite svrhe. Poslodavcima informacije omogućavaju planiranje i kontrolu finansijskih operacija i transakcija i analizu ekomomskog stanja preduzeća u cilju donošenja adekvatnih poslovnih odluka. Državnim organima ove informacije pomažu prilikom određivanja visine poreza koju preduzeće treba da plati državi i sl.
U toku istorijskog razvoja računovodstva smenjivale su se i njegove definicije od strane velikog broja pojedinaca i institucija.
U računovodstvenoj literaturi razvijenih zemalja nailazi se na sledeće aspekte definisanja računovodstva :
 Računovodstvo kao veština
 Računovodstvo kao naučna disciplina
 Računovodstvo kao uslužna funkcija pravnog lica
 Računovodstvo kao deo upravljačkog računovodstvenog sistema pravnog lica

Rano računovodstvo je služilo kao podsetnik trgovcima, a njegovi korisnici su bili vlasnik ili sam računovođa. Ti oblici nisu bili adekvatni za probleme koji su nastajali u poslovima kada su se pojavljivali višestruki investitori te je postepeno nastalo dvojno knjigovodstvo. Razvoj deoničkih društava stvorilo je mnogo veći broj korisnika računovodstvenih izveštaja jer investitori koji nisu imali dovoljno znanja o pojedinim poslovnim operacijama, oslanjali su se na računovođe od kojih su dobijali potrebne informacije. Iz ovoga su se razvili sistemi za unutrašnje i spoljašnje potrebe i na kraju se razvila oblast revizije.
Danas se računovodstvo naziva i „jezikom biznisa“ jer je ključni oslonac finansijskog izveštavanja i poslovnih informacija o poslovnim događajima za mnoge grupe korisnika.
Razvoj računovodstva je bio uslovljen razvojem privrede, s jedne strane i pojavom novca kao merila vrednosti i platežnog sredstva, s druge strane. Sve dok su proizvodne snage bile na nivou razvoja naturalne proizvodnje, proizvodnje za potrebe samog proizvođača, nije bilo potrebe za računovodstvom. Ukoliko je tada i vršena razmena ona je obavljana putem trampe (roba jedne upotrebne vrednosti razmenjivala se za robu druge upotrebne vrednosti) zbog čega nisu nastajali dužničko-poverilački odnosi i nije bilo potrebno evidentirati takvu razmenu. Kad je razvoj proizvodnih snaga omogućio proizvodnju i za tržište, došlo je do razvoja trgovine. Trgovac robu kupuje da bi je prodao drugom i da bi pri tome ostvario zaradu. Tu se pojavljuju dužničko-poverilački odnosi. Pojavom akumulacija omogućen je razvoj banaka gde se javljaju kreditni odnosi, a samim tim i potreba za evidencijom da bi se znali dužnici i poverioci i da bi se utvrdila zarada po osnovu kamate.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari