Izvori medjunarodno privatno prava
SADRŽAJ:
2.UNUTRAŠNJI IZVORI MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA U POJEDINIM
3.MULTILATERALNE KONVENCIJE KAO IZVOR I KAO NAČIN UNIFIKACIJE
MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA...................................................................4
3.1.Aktivnosti Haške konferencije za međunarodno privatno pravo na unifikaciji
3.2.Regionalne mulitlateralne konvencije kao način unifikacije međunarodnog
4.IZVORI MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA SRBIJE.....................................6
4.1.Ustav kao izvor međunarodnog privatnog prava Srbije............................................7
4.2.Zakoni i podzakonski akti kao izvor međunarodnog privatnog prava Srbije...........7
5.HIJERARHIJA IZVORA MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA.......................8
1.UVOD
Postoje različiti izvori međunarodnog privatnog prava u pojedinim
zemljama.Negde su osnovni izvori zakonski propisi,u drugim zemljama sudski
precedenti.Sudska praksa ima određeni uticaj i u zemljama u kojima nije priznata kao
formalni izvor prava, upotpunjujući praznine koje ostavalja manje više potpuna
kodifikacija ove grane prava. Iako je značajan broj država u kojima su poslednjih
decenija usvojeni zakoni o međunarodnom privatnom pravu,ova opaska ostaje,naročito
ako se imaju u vidu različite koncepcije o predmetu istog.Dopunskim izvorom
međunarodnog privatnog prava u pojedinim zemljama smatraju se običaji (međunarodni i
unutrašnji),iako je Međunarodni sud pravde u svojim odlukama stao na stanonvište da u
domenu međunarodnog privatnog prava nema pravnih običaja koji bi bili izvori
prava.Izvore međunarodnog privatnog prava pojedinih zemalja predstavljaju i
ratifikovani međunarodni ugovori-bilateralni i multilateralni.
2.UNUTRAŠNJI IZVORI MEĐUNARODNOG PRIVATNOG PRAVA U
POJEDINIM DRŽAVAMA
Osnovni izvori međunarodnog privatnog prava u svim zemljam su sa izuzetkom
onih u kojima važi precedentno pravo-zakoni.Postoji međutim,nekoliko pristupa
zakonskom sistematizovanju materije međunarodnog privatnog prava
Razlikovaćemo u osnovi dva pristupa
:
U nekim zemljama postoje posebni zakoni(ci) u kojima su-ako ne u potpunosti,
onda barem u najvećem delu-sadržana pravila iz oblasti međunarodnog privatnog
prava.U Evropi poseban zakonik međunarodnom privatnom pravu imaju
Albanija,Austrija,Azerbejdžan,Belgija,Bosna i Hercegovina, Bugarska, Češka,
Hrvatska,Italija,Lihtenštajn,Mađarska,Nemačka,Poljska,Rumunija,Slovenija,
Turska, Švajcarska.
U drugu grupu zemalja spadaju propisi iz oblasti međunarodnog privatnog prava
koji se nalaze u raznim zakonima,uglavnom uz odgovarajuće materijalnopravne
propise. Tako na primer,norme koje rešavaju probleme koji se javljaju usled
pojave elemenata inostranosti u naslednopravnim odnosima nalaze se zakoni o
nasleđivanju,kolizione norme za menicu nalaze se u meničnim zakonima itd.U
ovoj grupi zemalja mogle bi se izdvojiti kao podgrupa one države koje u jednom
zakoniku koncentrišu najveći deo normi iz oblasti međunarodnog privatnog
prava.Taj zakonik je,po pravilu,građanski zakonik,koji sadrži poseban blok
Gašo Knežević-Međunarodno privatno pravo, Pravni fakultet ,Beograd,2004
2

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti