Razvojna psihologija, uvod u razvojnu psihologiju
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Psihologija
Objavio Petrica95 05. mart 2016. Prijavi dokument
Duhovni gorostas – Karl Gustav Jung
„Moj život predstavlja priču o samoostvarenju nesvesnog. Sve u nesvesnom teži da se ispolji, ali i ličnost takođe želi da nadraste sopstvene nesvesne uslove i da iskusi sebe kao celinu. Ne mogu da se poslužim naučnim jezikom kako bi iskazao taj proces rasta u sebi, zato što nisam
u stanju da doživim sebe kao naučni problem.”
K. G. Jung
Predstojeća razmatranja proistekla su iz istraživanja Jungove dubinske galaksije, pokušaja da se na jedan izbalansiran način – onaj koji, jungovski rečeno, teži “pomirenju polarnosti”, sažeto-opsežno, jednostavno-složeno, prikazivačko-interpretativno – razmotre i specifikuju ovi važni pojmovi Jungove psihologije, sa prvenstvenim fokusom na Jastvo kao centralni pojam Junogog rada. Jasno je da je nemoguće govoriti o jastvu bez bližeg osvrtanja na Jungove psihološke elaboracije procesa individuacije, procesa koji ima za cilj razvoj i upotpunjavanje individualne ličnosti, pa je razmatranje uključilo i ovaj pojam koji, zajedno sa jastvom, snažno prožima njegovu celokupnu analitičku misao. Ovaj razvoj jeste klasičan jungovski smisao individuacije – postati ono što već potencijalno jesi, ali sada mnogo dublje i svesnije.
Individuacioni procesi se ostvaruju osvešćivanjem, integracijom nesvesnih delova psihe (koji su uvek prostraniji od svesnih delova), što je mogućno tek svesnim uočavanjem dejstva i snage onog drugog i “suprotnog” u nama. Otud je za Junga, prvi korak na putu individuacije osvešćivanje čovekove Senke, svega tamnog, inferiornog, “zlog” u čoveku (što će kasnije biti detaljnije razmotreno).
Sve što se pozitivno postigne na životnom putu čovekovog sazrevanja, kao što su obelodanjivanje Persone, prepoznavanje Animusa i Anime, susret sa “mudrim starcem” i ostalim arhetipovima našeg kolektivnog nesvesnog bića, nije moguće postići bez krize, potres a, bolesti svake vrste.
Istražujući prošlost ljudske psihe, Jung je razmatrao transpersonalni faktor u psihi -univerzalne arhetipove, kolektivne praslike ili forme zajedničke svim ljudima od prapočetka i, dakle, strukturalne elemente kolektivnog nesvesnog koji ne funkcionišu po principu uzroka i posledice ali determinišu čovekov razvoj. Došavši do zaključka da iza uzročnih odnosa i manifestacija u vremenu i prostoru, u okvirima svesnog kojim dominira Ja (ego) i ličnog, individualnog nesvesnog, Jung konstatuje da mora da postoji neka transpsihička realnost ili kolektivno nesvesno, dakle izvan domašaja sećanja pojedinca gde se odvija relativizacija vremena i prostora. U pokušaju da na jedan sistematičan i naučno priznat način ispita i iskaže lavirit arhetipskih misaonih tokova i čudesne tvorevine duha, Jung kaže: „Nama su, doduše, potrebni izvesni teorijski stavovi zbog njihove orijentacijske i heurističke vrednosti. Međutim, oni bi trebalo da važe uvek kao čisto pomoćni pojmovi, koji se u svako doba mogu odložiti na stranu. Naime, mi o duši znamo još uvek tako malo da je upravo smešno verovati da smo dospeli već tako daleko da možemo postavljati opšte teorije. Još uvek nismo empirijski utvrdili obuhvat duševne fenomenologije: pa kako se pod takvi uslovima može sanjati o opštim teorijama?”
Možda najpodobnije objašnjenje razloga bavljenja problematikom jastva možemo naći u Jungovom spisu “Psihologija i alhemija” (1984), gde napominje da je nemoguće zamisliti postojanje bilo kojeg određenog lika koji bi izrazio arhetipsku neodređenost i da ga je to
“Jung, jastvo i individuacija”, Ljubiša Zlatanović, Niš 2001.
navelo da ovom arhetipu da psihološki naziv jastvo. Za njega, to je pojam koji je s jedne strane dovoljno određen da bi preneo bivstvo ljudske celovitosti, a s druge strane nedovoljno određen da bi izrazio neopisivost i neoređeost celine. Te protivrečne osobine pojma jastva, smatra Jung, odgovaraju činjenici da se celina jednim delom sastoji iz svesnog, a drugim delom iz nesvesnog čoveka. Ono je arhetipska slika koja iz konfrontacije vodi ka povezivanju dva parcijalna psihička sistema – naše svesti, kao nosioca naše individualne neponovljivosti, i nesvesnog u nama, njegove autonomne i instiktivne delatnosti – pomoću zajedničkog središta, tj. mesta stvaralačke transformacije.2
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Milana97 26. februar 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.