Odlomak

Jezik kao sistem znakova i govora
1.    UVOD

Jezik je osnovno oruđe kulture svakog naroda. U njemu se ogleda pojmovni svijet kojim je ovladalo neko društvo, ali on ujedno utiče na mogućnosti daljeg razvoja kulture, olakšavajući komunikaciju u nekim pravcima i otežavajući je u drugim relacijama, čime se razvoj u znatnoj mjeri usmjerava. Priroda jezika je jedno od najtajanstvenijih pitanja koja su ikada bila postavljena čovjeku. Premda se čini da je jezik u svom konačnom obliku bio potpun već u trenutku svog nastanka, njegov je napredak obilježen stalnim procesom razvoja. O civilizaciji se često misli ne da zaboravlja nego da pamti, a da jezik služi tome da se prikupljeno znanje prenosi dalje, omogućujući nam da se koristimo tuđim iskustvima kao da su naša vlastita. Postavlja se pitanje kako se uopšte dogodilo a riječi budu prihvaćene kao znakovi. Kako je nastao prvi simbol? Savremeni lingvisti smatraju da je to veoma ozbiljan problem i da su teorijska neslaganja o porijeklu jezika zapanjujuća. Pitanje porijekla i nastanka jezika od davnina je zanimalo ljude. Nime su se bavili filozofi, mistici i naučnici svih vremena. Konačno pitanje porijekla i nastanka jezika nije ni do danas pronadjeno. Mišljenja su različita. Nijedan kulturni fenomen nije toliko značajan, ali ni jedno drugo područje ne nudi manje činjenica o vlastitom nastanku od njega.

2.    ISTORIJSKI RAZVOJ NAUKE O JEZIKU- LINGVISTIKE

Nauka o jeziku zove se lingvistika. Riječ lingvistika dolazi od latinske riječi lingua što znači jezik i grčkog nastavka za pridjev – iko. Riječ jezik ima, kao i riječ lingua, dvojako značenje; ona znači : 1. tjelesni organ u ustima, dio govornog organa, 2. ljudski govor kao sredstvo sporazumijevanja. Predmet lingvistike su jezici kulturnih i primitivnih naroda; onih sa bogatom književnošću i naukom kao i onih bez pisama, jezika živih i umrlih.

Počeci istraživanja jezika vidljivi su još u spisima drevnih kultura. Ljudi su se bavili izučavanjem jezika, prirode i porijekla jezika još u Starom vijeku. Mitološke priče i Biblija pripisuju stvaranje jezika božanstvu. Smatrali su razvoj različitih jezika kaznom Božijom. Istraživanjem jezika bavili su se i Stari Jevreji, kao i Grci i Rimljanji, ali se to istraživanje smatra nenaučnim. Grčki su filozofi Heraklit, Platon, sofisti i gramatičari raspravljali o odnosu riječi i predstava, da li su riječi simboli predstava od prirode, physei, ili konvencijom, dogovorom, thesei. U Srednjem vijeku proučavanje jezika nije krenulo naprijed. Tek u doba Humanizma i Renesanse obogaćena je filologija proučavanjem ciceronskog i grčkog jezika, a zbog religijskih studija i jevrejski. Tek u prvoj četvrti devetnaestog vijeka počinje se izučavati jezik na naučnoj osnovi. Lingvistika postaje naukom i shvatanjem svoje svrhe, ona ne samo da konstatuje nego i objašnjava razvoj sadašnjeg stanja jezika iz prijašnjeg. Za objašnjenje služi se srodnim duhovnim i prirodnim naukama.

Osnivači naučne lingvistike su Rasmus Rask, Franz Bopp i Jakob Grimm. U to vrijeme jezik se odvaja od filologije i izučava se kao samostalna disciplina. Početna lingvistika ne proučava jezik prema zvuku, nego prema slovima i pismu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Žurnalistika

Komentari