Odlomak

UVOD

Za temu judaizam sam se opredelio iz nekoliko razloga:
Prvo, judaizam je kao najstarija monoteistička religija osnova druge dve velike religije, hrišćanstva i islama.
Drugo, judaizam se zasniva na izabranosti jevrejskog naroda (Jevreji su Božiji izabrani narod, „svetlo svim narodima“).
Treće, Jevreji su kao narod rano otkrili pismenost i stekli svest o zajedničkoj pripadnosti.
Četvrto, iako su 2000 godina živeli u stalnoj borbi za opstanak, Jevreji su uspeli da održe predmet verovanja i na kraju osnuju svoju državu.

 

 

 
ISTORIJSKI DEO

Judaizam, jevrejstvo ili mojsijanstvo je jedna od najstarijih monoteističkih religija koja, pored toga što predstavlja kompleksan sistem ideja verovanja i vrednosti, obuhvata i višemilenijumsku istoriju jevrejske zajednice. Najstariji podaci o životu jevrejskog naroda dosežu do 2000.godine pre Hrista. Jevreji se još nazivaju i Hebrejima. Sam izraz „Hebrej“ znači „onaj koji stanuje sa one strane reke“, svejedno da li je reč o reci Jordan u Palestini ili o reci Eufrat u Mesopotamiji. Takođe se koristi i izraz izrailjski narod.
Prema Bibliji, preci Jevreja su stigli u Egipat kao slobodni ljudi, ali su kasnije pretvoreni u robove. Hiljade njih je napustilo Egipat(Misir) oko 1260.godine pre nove ere, sledeći svog proroka Mojsija. Posle četrdesetogodišnjeg lutanja po pustinji, Izrailci su se naselili u Hanan, Palestinu(zemlju Hanansku, što znači „niska zemlja“), formirajući tamo 12 plemena. Imena tih plemena su: Asir, Neftalin, Zavulov, Isahar, Manasija, Jefrem, Dan, Venijamin, Juda, Simeon, Gad i Ruvim.
Oko 1050.godine pre nove ere, poslednji prorok Samuila je postavio Saula za prvog cara Izraela da bi vodio bitku protiv Filisteja, naroda sa kojim je Izrael najviše ratovao. Posle Saulove smrti, južno pleme Juda je imenovalo Davida za cara. On je Jerusalim pretvorio u religiozni centar u kojem je čuvan Kovčeg Božiji(Zavetni). Davida je nasledio njegov sin Solomon (oko 961-922.godine pre nove ere), po čijem je nalogu izgrađen jerusalimski Hram. Najveći deo stanovništva Judeje u to vreme je deportovano u Vavilon. Tada su se pojavili novi religijski centri u Palestini, Egiptu i Vavilonu. Od tada postoji snažna težnja Jevreja da se vrate u svoju postojbinu Sion. Sion označava Hanansku tvrđavu na bregu Jerusalima i simbol je povratka u zavičaj. Iz Vavilonskog ropstva Jevreje je izbavio persijski car Kir. Najveći broj Jevreja se tada vratio u Jerusalim kad se ponovo izgradio Hram uz Kirovu pomoć. U 4. Veku pre nove ere Judeja je pala pod helenističku vlast.                                Godine 40. Pre nove ere Irod je u Rimu proglašen za cara Jevreja.
Godine 66. Nove ere Jevreji su zahtevali da se u pravima izjednače sa mnogobožcima, ali je rimski prokurator taj zahtev odbio. Mnogobožci su tada još i provocirali Jevreje, zbog čega je izbila buna. Bunu su podržali ziloti, jevrejski nacionalisti, koji su se odlučili na terorizam nad Rimljanima. Tit, vojskovođa i sin rimskog cara Vespazijana, nije imao nameru da razori Hram, ali kako su jevrejski pobunjenici bili primorani da se pred jačom silom povuku u dvorište Hrama, jedan rimski vojnik je bacio zapaljenu buktinju u drvaru Hrama. Požar se brzo proširio i na sam Hram i tako je 70.godine nove ere spaljen drugi Hram Jerusalimski.
Upravo zbog razorenih Hramova, u ovom peeriodu i počinje razvoj tzv. Rabinskog jevrejstva, koje je nastalo kao sinteza jevrejskih struja. Cilj rabinskog jevrejstva je obnova verskog života bez Hrama. To je vreme pojave fariseja, jevrejske religijske stranke u razdoblju drugog Hrama, čiji je cilj bio da jevrejstvo treba da šire učeni mudraci-rabini, koji će zameniti sveštenike. Velikani Rima, svesni činjenice da religija Jevreja može bitno ugroziti autoritet Rimskog carstva, su počeli da sprovode teror i da vrče nasilje nad Jevrejima, da im po svom nahođenju postavljaju vođe, sa ciljem da ih primoraju da prihvate njihovu kulturu i pagansku religiju. Jedina posledica toga bila je sakralizacija celokupnog života Jevreja. Kao narod koji je već imao izgrađen narodni i religijski integritet, Jevreji su se snažno suprotstavili rimskom nasilju i samovolji.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari