Korporativno preduzetništvo
1
UNIVERZITET U TRAVNIKU
Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju
Kiseljak
ODSJEK/SMJER: POSLOVNA EKONOMIJA
KORPORATIVNO PREDUZETNIŠTVO
-seminarski rad-
Kandidat
Mentor
Broj indeksa:
Kiseljak, maj, 2018. god.
2
S A D R Ž A J
UVOD....................................................................................................................................3
1. POJAM I ELEMENTI KORPORATIVNOG PREDUZETNIŠTVA...............................4
1.1.
Pojam korporativnog
preduzetništva...........................................................................4
1.2.
Elementi korporativnog
preduzetništva.......................................................................7
2. MODELI KORPORATIVNOG PREDUZETNIŠTVA...................................................11
3. PROCES KORPORATIVNOG PREDUZETNIŠTVA....................................................13
ZAKLJUČAK......................................................................................................................17
LITERATURA.....................................................................................................................18
Popis tabela...........................................................................................................................19

4
1. POJAM I ELEMENTI KORPORATIVNOG PREDUZETNIŠTVA
1.1. Pojam korporativnog preduzetništva
Korporativno preduzetništvo pojavljuje se sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka,
odnosno javlja se sa pojavom kapitalizma. Svoj puni procvat ostvaruje u fazi liberalnog
kapitalizma. To je preduzetništvo unutar korporacije, pa mu je odatle i sinonim korporativno.
Savremeno preduzetništvo ispoljava se u naporu, iskrenosti i upornosti potrebnim da se to
novo i ostvari. Tu mogućnost ostvarenja novog, ne može svako posjedovati, a još manje da
ima znanja i sposobnosti potrebnih da se novo sprovede i u djelo. To mogu samo oni koji
imaju još jednu sposobnost, a to je kreativna vrlina. Kreativnost u preduzetništvu treba
shvatiti kao posjedovanje sposobnosti stvaranja, u ekonomskom smislu pretvaranje
kreativnih sposobnosti u inovativne, a inovativne u komercijalno korisne.
Novo korporativno preduzetništvo se pojavljuje kao dinamična razvojna kombinacija ideja,
kapitala, znanja i rizika. U savremenoj privredi osnova uspješnog poslovanja, jeste stvaranje
povoljne klime u organizaciji koja forsira preduzetničko ponašanje, inovativnost i
fleksibilnost. Prema novijim shvatanjima preduzetnik ne mora više da bude pojedinac, koji je
vlasnik biznisa. Preduzetnik može biti i pojedinac koji je zaposlen kod poslodavca, ali da
posjeduje osobine koje su karakteristične za preduzetničko ponašanje.
Ključna uloga u ovom procesu nalazi se na izvršnom rukovodstvu i vlasnicima kapitala, koji
treba da uspostave zdrave tržišne osnove poslovanja, bazirane na stalnom unapređivanju
znanja svih zaposlenih i produktivnosti rada. Savremene teorije ukazuju da nije dovoljno da
se „na nov način kombinuju resursi“, već je neophodno da se oni i „kreiraju“.
Kroz istoriju
civilizacije može se vidjeti da sve što je stvoreno je rezultat aktivnosti odvažnih,
inteligentnih i kreativnih pojedinaca, koji su težili promijeniti i unaprijediti svijet.
Današnjim poslovnim svijetom vladaju visokoobrazovani menadžeri, tj. radnici znanja, koji
znanje primjenjuju i brinu se o stalnom unapređenju produktivnosti poslovanja, koje je
zasnovano na stalnom unapređenju produktivnosti znanja. Umjesto poslovnog lidera sa
preduzetničkom vizijom, u velikim korporacijama dominiraju menadžeri koji rade u
timovima.
Upoređujući model tradicionalnog preduzetništva i model korporativnog preduzetništva
iznose se postojeće razlike koje se odnose na preuzimanje rizika, razlike u vlasništvu, stepen
nezavisnosti, fleksibilnost, način donošenja odluka, stepen sigurnosti posla, načina
unapređivanja ideja, obim pokrenutog poduhvata kao i značajnost ograničenog resursa. Kada
je u pitanju razlika koja se odnosi na preuzimanje rizika, kod tradicionalnog preduzetništva
mala kompanija i preduzetnik kao pojedinac u njoj, preuzima sav rizik poslovanja, za razliku
od velikih kompanija, koja u potpunosti preuzima rizik novog poduhvata, a ne menadžer i
članovi tima koji su zaduženi za njega. Zaposleni koji učestvuju u procesu korporativnog
preduzetništva moraju da posjeduju set specifičnih individualnih sposobnosti kako bi
uspješno integrisali postojeće i novo znanje i prepoznali, ocijenili i prihvatili preduzetničke
prilike.
Drucker P. „Inovacije i preduzetništvo“, PS Grmeč-Privredni Pregled, Beograd, 1996, str. 173.
5
Tabela 1:
Razlike između korporativnog i tradicionalnog modela preduzetništva
TRADICIONALNO PREDUZETNIŠTVO
KORPORATIVNO PREDUZETNIŠTVO
Preduzetnik preuzima rizik
Kompanija preuzima rizik
Preduzetnik je vlasnik inovativne ideje
Kompanija je vlasnik novog koncepta
Preduzetnik je vlasnik
Korporativni preduzetnik ne mora imati akcije u
kompaniji, ali može posjedovati manji procenat
vlasništva
Moguće nagrade za preduzetnika su teoretski
neograničene
Postavljena su jasna ograničenja na finansijsku dobit
koju korporativni preduzetnik može da ostvari
Jedan pogrešan korak može značiti potpuni
neuspjeh
Postoji više prostora za moguće greške, kompanija
može podnijeti grešku
Nezavisnost preduzetnika, iako uspješni
preduzetnik ima podršku jakog tima
Međuzavisnost pokretača ideje sa ostalim članovima
tima, postoji mogućnost da korporativni preduzetnik
mora da dijeli zasluge za ideju sa većim brojem ljudi
Fleksibilnost u promjeni pravca i
eksperimentisanju
Pravila, procedure i birokratija ograničavaju sposobnost
korporativnog preduzetnika da manerviše
Brzina donošenja odluka
Duži ciklusi odobravanja
Malo sigurnosti
Sigurnost posla i paketi beneficija
Uska mreža kontakata sa kojima se može
razgovarati o poduhvatu
Široka mreža kontakata pomoću kojih se dalje može
unapređivati ideja
Ograničen obim poduhvata koji se može
pokrenuti
Mogućnost za relativno brzo pokretanje značajnih
poduhvata šireg obima
Značajna ograničenost resursa
Pristup finansiranju, istraživanju i razvoju, proizvodnim
kapacitetima, organizovanom prodajnom osoblju,
izgrađen brend, razvijeni distributivni kanali, postojeće
baze podataka i izvori za istraživanje tržišta,
ustanovljena baza kupaca
Izvor:
Morris M., Kuratko D., Covin J. „Corporate Entrepreneurship & Innovation“, South-Western
College Pub, 3rd Edition, Mason, 2010., str 38.
Kao što iz tabele možemo vidjeti, prva važna razlika odnosi se na preuzimanje rizika. Za
razliku od malog biznisa kod kojeg vlasnik snosi sav rizik novog poduhvata, kod velikih
kompanija same kompanije preuzimaju rizik, a ne menadžeri i članovi tima koji su zaduženi
za njega. Prednost malog biznisa u odnosu na veliku kompaniju jeste u sprovođenju novih
poduhvata koja se odnosi na brzinu donošenja odluka, jer ne postoje stroga pravila,
procedure i administracija kroz koju predmet mora proći. Dodatne prednosti malog biznisa
nalaze se u fleksibilnosti i mogućnostima za slobodnije eksperimentisanje. Isto tako možemo
reći da je vlasništvo nad projektom odnosno idejom u rukama vlasnika malog biznisa, dok
velika kompanija polaže sva prava na preduzetnički poduhvat. Također, nagrade koje
samostalni preduzetnik može ostvariti od novog projekta su skoro neograničene, dok
menadžeri novih korporativnih projekata imaju jasno ograničenu zaradu.
S druge strane, sigurnost posla je mnogo veća za menadžere projekta korporativnog
preduzetništva. Osim toga, velike kompanije imaju znatno razvijeniju mrežu kontakata, koja
može pomoći u razvoju ideje. Na kraju, velika kompanija može sebi dozvoliti da pokrene
projekte mnogo većeg obima i na raspolaganju su joj svi potrebni resursi, koji obično
nedostaju samostalnom preduzetniku. To se uglavnom odnosi na pristup finansiranju, ali u
velikom broju slučajeva i na raspoloživost ljudskih resursa, znanja i izgrađenu bazu kupaca

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti