Matematička srazmjernost(razmjere i proporcije), Problem diskontovanja jednokratnih,sporadični plaćanja, Procentni i promilni račun

Matematička srazmjernost(razmjere i proporcije) – Problem diskontovanja jednokratnih,sporadični plaćanja – Procentni i promilni račun

Uvod

Matematika se počela razvijati prije više hiljadaa godina (okvirno), još u doba starih Egipćana. Poslije se proširila u Grčku i grčko-rimski svijet. Osim toga, aktivno se razvijala u Kini i Japanu. Razvila se iz potrebe da se obavljaju proračuni u trgovini, mjerenja zemljišta i predviđaju astronomski događaji. Ove tri primjene mogu se dovesti u vezu s grubom podjelom matematike na izučavanje strukture, prostora i izmjena.
Finansijska matematika je grana primijenjene matematike koja se bavi finansijskim tržištima. Finansijski matematičari pronađuju odgovore na pitanja u financiji (kao, što treba biti cijena opcije?) koristeći formalni način matematički modela pod određenim pretpostavkama. Jedno od najvažnijih pretpostavki je da nema arbitraže u finansijskim tržištima.
Modeli finansijske matematike su posebno važni u proračunavanju vrijednosti derivata.
Prvo utjecajno djelo finansijske matematike je teorija optimizacije portfelja Harry Markowitz-a. Njegova teorija koristi μ-σ2 (sredina-varijanca) procjene portfelja da sudi optimalnosti strategije ulaganja. Njegova teorija je izazvala u investorima (na burzama) odmak od pokušavati identificirati najbolje pojedinačne dionice za ulaganje, a umjesto toga prevladala je paradigma identificiranja najboljeg portfelja, uzimajući u obzir interakcije između ulaganja (to jest, korelacija). S vremenom, modeli finansijske matematike su postali više sofisticirani.
Godišnje se prijavi oko 200 000 novih matematičkih teorema; na raznim razinama znanja i stručnosti postoji preko 1600 časopisa koji objavljuju matematičke materijale. Današnja matematika je podosta napredna, u svim smjerovima, a ljudi koji se bave modernom matematikom su usko specijalizirani i nečesto bave stvarima koje su nemamtematičarima izvanrazumske. Ipak, postoje goleme primjene. Krajem četrdesetih godina prošlog vijeka John von Neumann je procijenio da bi obrazovani matematičar mogao raspolagati oko 10% osnovnih znanja cijele matematike do tada poznate.