Motivacija i konflikt

Danas je, pored stalnog ažuriranja znanja i sposobnosti, u poslovnom svijetu centralno pitanje ljudskih interesa i motivacije za rad, kao bitnih elemenata poslovnog uspjeha i profesionalne efikasnosti. Zaposleni u zdravstvenim organizacijama predstavljaju najvrijedniju imovinu, s obzirom da posjeduju specifična znanja i vještine. Navedeni ljudski resursi i kapital zaposlenih u zdravstvenim organizacijama formira se na osnovu višegodišnjeg obrazovanja, iskustva u toku rada, specijalizacija kao i dodatnih usavršavanja.
Motivacija u sistemu zdravstvene zaštite može da se elaborira na više nivoa: prvi čine zaposleni u zdravstvenim organizacijama; drugi su svi nivoi menadžmenta u njima; treći su korisnici zdravstvenih usluga koji imaju neki zdravstveni problem; četvrti su građani koji se odlučuju da li će da žive zdravo ili ne, bez obzira na svoje predzananje i stepen obrazovanja.
Međutim, “ne treba se bojati ljudi, već onog neljudskog u njima. ” U svakoj organizaciji, tako i u zdravstvenoj postoje određena neslaganja, konfrontacije, frustracije. Konflikti su jedna od najznačajnijih tema kojom su se bavili filozofi, psiholozi, sociolozi, naučnici iz domena svih društvenih nauka, kao i pisci i umjetnici. Prema nekim autorima (Los i Reif) ovo je tema koja, posle ljubavi, najviše okupira ljudski um. Značaj ukazivanja na frustraciju posebno je značajan u procesu rješavanja konflikta. Čak i kada otklonimo osnovni izvor konflikta – kada se nađu kompromisna rješenja – ostaju napetost, nezadovoljstvo, spremnost na revanš, a sve to uglavnom kao posljedica povrijeđenog samopoštovanja ličnosti. Posljedice, u suštini, nije moguće uvijek eliminisati.
Ovim radom, pokušaću da objasnim pojmove motivacije i konflikta u zdravstvenoj organizaciji; da ukažem na pravilnu motivaciju zdravstvenih radnika kako bi se obezbijedila efikasnost u radu i pružila kvalitetna zdravstvena zaštita. Ne postoji plemenitije i humanije zanimanje od zanimanja medicinske sestre/tehničara. Mnogim ljudima oni svakodnevno spašavaju zdravlje i živote. Rad ljekara i drugog medicinskog osoblja za većinu ljudi nevidljiva je svakodnevnica sve dok se sami ne nađu u ulozi pacijenta. Ma koliku brigu i pažnju pacijenti u bolnicama dobili, pogled na svijet čini se uvijek mnogo ljepši izvan njih. Već od prvog kontakta pacijenta s medicinskim osobljem gradi se odnos posebne vrste. Odnos čovjeka koji traži pomoć i čovjeka koji je pruža. Imaju zajednički cilj – pomoći zdravlju pacijenta. Oni su ti koji igraju ključnu ulogu u očuvanju dobrobiti pacijenta. I zato bi akcenat cjelokupnog društva, sistema, nas kao pojedinaca trebao više biti na motivaciji zdravstvenih radnika.