Zdravstvena njega bolesnika sa prijelomom potkoljenice
Medicinska škola Dubrovnik
MATURSKI RAD
PREDMET:
Specijalna zdravstvena njega kirurškog bolesnika
TEMA:
Zdravstvena njega bolesnika sa prijelomom potkoljenice
MENTOR: UČENIK:
Hrvatina Nižić Grubišić, prof. Marija Martić, 5
b
Dubrovnik, veljača 2023. God.
SADRŽAJ:
2.3 . Spojevi kostiju potkoljenice
3. ETIOLOGIJA I EPIDEMIOLOGIJA PRIJELOMA POTKOLJENICE
............................................10
4.1.1 Klasifikacija prijeloma fibule
................................................................................................11
4.1.2 Simptomi prijeloma fibule
4.1.3 Dijagnoza prijeloma fibule
4.2.1 Klasifikacija prijeloma tibije
.................................................................................................14
4.2.2 Uzrok i simptomi prijeloma tibije
.........................................................................................14
4.3 Otvoreni prijelomi potkoljenice
5.2.1 Vakuum-asistirana terapija za cijeljenje rane
........................................................................21
5.2.2 Priprema bolesnika za kirurški zahvat
...................................................................................22
6. SESTRINSKA SKRB I DIJAGNOZA PACIJENTA SA PRIJELOMOM POTKOLJENICE
6.2 Bol u/s s operativnim zahvatom nakon prijeloma potkoljenice
...................................................25
6.3 Anksioznost u/s nepoznatom okolinom, ishodom liječenja, što se očituje povlačenjem u sebe

1. UVOD
Najčešći su uzroci prijeloma kostiju potkoljenice padovi, prometne nesreće, sportske ozljede,
ali i svakodnevne aktivnosti. Najčešći su uzrok izravna sila, prostrijeli, uvrtanje i rotacije
kostiju čije sile smika nadilaze njezinu elastičnost. Prijelom podrazumijeva prekid
kontinuiteta kosti koji nastaje djelovanjem vanjske sile dovoljno jake da nadjača fiziološku
razinu elastičnosti kosti. Prijelomi kostiju potkoljenice često su udruženi s ozljedom mekih
tkiva donjih ekstremiteta. Prijelomi potkoljenice dijele se na otvorene i zatvorene. Sigurni su
znakovi prijeloma: patološka gibljivost ekstremiteta, krepitacije, patološki položaj
ekstremiteta, bol, krvni podljev, ograničena funkcija ekstremiteta. Dijagnoza prijeloma kostiju
potkoljenice utvrđuje se anamnezom, kliničkim pregledom, radiološkom dijagnostikom
(RTG, CT, MR).
Prijelomi potkoljenice nastaju u svakoj životnoj dobi, s obzirom da svaka vrsta prijeloma
potkoljenice iziskuje različit pristup i tretman, glavni cilj zdravstvene njege jest
prilagođavanje pacijenta na novonastalu situaciju, smanjenje stresa, eliminacija boli,
povećanje pacijentove mobilnosti. Prijelom potkoljenice spada u najozbiljnije traumatske
ozljede, samim tim što kod ovakvih ozljeda čovjek može izgubiti i do 1.5 l krvi. Liječenje
ovakve ozljede je u većini slučajeve isključivo operativno. Medicinska sestra prati bolesnika
od trenutka zaprimanja na bolničko liječenje pa sve do otpuštanja na fizikalnu rehabilitaciju.
Medicinsko osoblje uz pacijenta je 24 sata. Sestrinskim dijagnozama i postupcima skraćuje se
vrijeme trajanja liječenja. Neke od dijagnoza medicinske sestre kod bolesnika sa prijelomom
potkoljenice su: smanjena mogućnost brige o sebi, bol, visok rizik za opstipaciju. Medicinska
sestra svojim iskustvom, znanjem i spretnošću može znatno pridonijeti pozitivnom ishodu
liječenja. Pritom važnu ulogu ima holistički pristup pacijentu te postavljanje sestrinskih
dijagnoza prema načelima dobre sestrinske prakse
2. ANATOMIJA POTKOLJENICE
Potkoljenicu (cruris) čine dvije kosti: goljenična kost (tibia) i lisna kost (fibula). Obje su kosti
na krajevima zadebljane i između sebe omeđuju međukoštani prostor (spatium interoseum
cruris), koji je zastrt fibroznom opnom (membrana interosea cruris). Obje su kosti gotovo
jednako duge, ali je lisna smještena malo niže, pa ne seže do gornjeg ruba goljenične kosti pa
se u koljenu na bedrenu kost nastavlja samo goljenična kost, (slika br.1).
Slika br.1: Kosti potkoljenice
Izvor:
https://zir.nsk.hr/islandora/object/kif%3A1237/datastream/PDF/view
2.1. Goljenična kost - tibia
Goljenična kost - tibia, duga je krupna kost postavljena okomito, a ima tijelo i dva zadebljana
kraja. Gornji proksimalni kraj goljenične kosti je krupniji nego donji (distalni) i tvore ga dva

Donji kraj goljenične kosti ima oblik četverostrane piramide. Na medijalnoj je strani krupan
medijalni gležanj, usmjeren prema dolje i poprečno spljošten. Lateralna strana gležnja
trokutasta je glatka zglobna površina, koja se nastavlja u donju zglobnu površinu. Na stražnjoj
se strani gležnja nalazi brazda, a lateralno od nje redovito postoji i druga brazda. Na lateralnoj
se strani donjega kraja goljenske kosti nalazi urez, u koji se prislanja lisna kost.
2.2 Lisna kost - fibula
Lisna kost (lisnjača) - fibula, tanka je poput šipke i služi samo za vezivanje mišića, a nije u
zglobu s bedrenom kosti pa ne prenosi izravno tjelesnu masu (težinu), ali u sklopu s
međukoštanom opnom sudjeluje i u prijenosu opterećenja, i do jedne šestine ukupnog
opterećenja golijeni. Na lisnoj kosti razlikuje se tijelo i dva malo zadebljana kraja: gornji i
donji. Gornji kraj lisne kosti tvori glava, sa zglobnom površinom za golijensku kost. Lateralna
je strana glave lisne kosti hrapava, a iza i lateralno od zglobne površine, koja je usmjerena
medijalno i gore, nalazi se vršak fibulae, (slika br.3).
Slika br.3: Fibula – lisna kost
Izvor:
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti