SEMINARSKI RAD

Predmet: Međunarodna ekonomija i finansije

Тема: Međunarodni monopoli: transnacionalne i 

multinacionalne kompanije

                                   SADRŽAJ

Uvod......................................................................................................str.1

Transnacionalne kompanije...................................................................str.2
        - pojam i razvoj..............................................................................str.2
        - korporacijski kapitalizam............................................................str.3
        - globalna imperija.........................................................................str.4
        - povećanje moći............................................................................str.5
        - faze razvoja o organizacioni oblici TNK....................................str.6 
        - uloge transnacionalnih menadžera..............................................str.7

Multinacionalne kompanije...................................................................str.7
        - šta su to MNK i koja je njihova uloga u ekonomskom i kulturnom 
životu.....................................................................................................str.8
        - zbog čega nerazvijene zemlje ulaze u integracije.......................str.9
        - zašto bi MNK trebalo da podležu međunarodnim propisima...str.11
        - prva investicija japanske MNK u Srbiji....................................str.12

Zaključak.............................................................................................str.13 
Literatura.............................................................................................str.15

http://www.maturski.org

1

                                  

UVOD

Nagli   razvoj   globalizacije   poslovanja   uzrokovao   je   porast   konkurencije   na 
međunarodnom tržištu. Broj organizacija različite forme organizovanja se uvećavao u 
skladu   sa   razvojem   stepena   poslovanja.   Međutim,   usled   sve   veće   globalizacije, 
neophodno je izvšiti klasifikaciju učesnika na globalnom tržištu, kako bismo imali 
jasniju sliku odnosa između aktera globalnog tržišta.

Organizacje koje su prisutne na svetskom tržištu klasifikuju se prema:

1

Nivou tržišne angažovanosti

Veličini, imovini, dohotku, profilu, prodaji, zaposlenosti i sl.

Polazeći od eventualnog pristupa i nivoa tržišne angažovanosti, Keegen je izvršio 
klasifikaciju   preduzeća   na:

 

2

nacionalna,   međunarodna,   multinacionalna, 

tansnacionalna i  globalna. Međutim, u ovoj klasifikaciji koja je karakteristična za 
anglosaksonsko područje najviše nejasnoća odnosi se na multinacionalno preduzeće, 
jer se pod ovim pojmom obuhvata veoma široka lepeza učesnika na međunarodnom 
tržištu, počev od nacionalnog do multinacionalnog preduzeća.

Međutim, ako zanemarimo ovo viđenje stvari, daje nam se mogućnost da prihvatimo 
klasifikaciju organizacija organizacija koja je sada opšte prihvaćena u većem delu 
sveta. Razlikujemo sledeće forme preduzeća:  

nacionalno preduzeće  

zasniva svoju 

aktivnost   na   domaćem   tržištu;  

izvozno   preduzeće

  je   nacionalno   preduzeće   koje 

prodaje proizvode na međunarodnom tržištu preko svojih filijala ili vrši licenciranje 
tehnologije za korištenje u inostranstvu;  

preduzeće međunarodnog karaktera

, vrši 

svoju aktivnost i nadomaćem i na inostranom tržištu. Put do međunarodnog vodi od 
nacionalnog i izvozno-orjentisanog preduzeća. Međunarodno preduzeće zasniva svoju 
strategiju   rasta   i   razvoja   na   ravnopravnom   tretmanu   nacionalnog   i   međunarodnog 
tržišta, obavljajući svoju aktivnost istovremeno na oba. Za ova preduzeća nije bitna 
veličina tržišta. Već pozitivno mišljenje o uslovima poslovanja, pri čemu se nekad 
povoljniji uslovi nalaze na međunarodnom nego na domaćem tržištu; 

transnacionalne 

kompanije,

 zasnivaju svoje poslovanje na kapitalu jedne zemlje koja je zastupljena u 

više zemalja. Transnacionalna kompanija posluje u jednoj do pet zemalja, odnosno 

1

 Brien R. Jet, Contesting Global Governance: Multinational Economic Institutions and Global Social Movements, 

Cabridege Universitz Press, 2000, pp. 18.

2

 Scholte J. A., Globalization a critical introduction, New Zork, 2000, pp. 17-23.

2

background image

Micubiši i mnoge druge. Čak i kada TNK imaju jasno nacionalno odredjenje, orijentisane su 
ka globalnim tržištima i globalnom profitu.

Transnacionalne kompanije se nalaze u samom središtu ekonomske globalizacije: one 

čine dve trećine ukupne svetske trgovine, one su akteri širenja novih tehnologija po celoj 
zemljinoj kugli i glavni činioci na međunarodnim finansijskim tržištima. Kao što je primetio 
jedan autor, one su “stožeri savremene svetske ekonomije” (Held i dr. 1999. , str 282). Preko 
400 TNK imalo je godišnji prihod od prodaje preko 10 milijardi dolara 1996. godine, dok je 
u isto vreme samo 70 zemalja moglo da se pohvali bruto nacionalnim dohotkom (BND) u 
visini te cifre. Drugim rečima, vodeće transnacionalne kompanije su ekonomski snažnije od 
većine zemalja sveta.

TNK su postale globalni fenomen u godinama nakon Drugog svetskog rata. Ekspanzija u 

prvim posleratnim godinama došla je iz firmi koje su imale sedište u SAD, ali su do 1970. 
godine i evropske i japanske firme počele da investiraju u inostranstvu. Krajem osamdesetih 
i devedesetih godina, TNK su se dramatično proširile uspostavljanjem tri moćna regionalna 
tržišta:

Evrope  ( Jedinstveno evropsko tržište )

Azije i Pacifika  ( Osaška deklaracija garantovala je slobodnu i otvorenu trgovinu do 
2010. godine )

i Severne Amerike (NAFTA – Severnoamerički sporazum o slobodnoj trgovini ).

Od početka devedesetih godina, i zemlje u ostalim delovima sveta su liberalizovale 

ograničenja   inostranom   investiranju.   Do   početka   dvadeset   prvog   veka   bilo   je   malo 
ekonomija   u   svetu   koje   su   ostale   van   domašaja   TNK.   U   toku   poslednje   decenije, 
transnacionalne  kompanije  sa   sedištem   u  industrijalizovanim   ekonomijama  posebno  su 
aktivne u širenju svog poslovanja na zemlje u razvoju i društva bivšeg Sovjetskog Saveza i 
istočne Evrope. 

     KORPORACIJSKI KAPITALIZAM

Svoju   globalnu   moć   transnacionalne   kompanije   ostvaruju   putem   kontrole   tri 
najznačajnija tržišta: tržišta roba i usluga, finansijskog tržišta i tržišta informacija. Na 
taj način se pored ekonomskih procesa, kontrolišu i neekoomski procesi, kao što su: 
politički,   kulturni,   ideološki   itd.   Time   postaje   jasno   zašto   se   transnacionalne 
kompanije ne ustručavaju da preduzmu sve što smatraju potrebnim da zaštite svoje 
monopolske interese i ubede svetsku javnost da je i ekonomski, a i svaki drugi rat, 
legitimno sredstvo u zaštiti slobodne trgovine, slobodnog toka kapitala, znanja, ljudi i 
svega ostalog što doprinosi povećanju profita.

4

Iza moćnih transnacionalnih  kompanija stoje njihove moćne nacionalne države, 

koje   su   uvek   spremne   da   ih   podrže   u   “svetoj   misije   globalizacije”,   ako   treba   i 
oružanom silom. U tim činjenicama treba tražiti najvažnihe razloge pružanja otpora 
prisustvu transnacionalnim kompanijama u nerazijenim zemljama, čak i ako je ono iz 
ekonomskih razloga dobrodošlo.

Kao   pozitivni   efekti   prisustva   transnacionalnih   kompanija,   kao   “motora” 

privrednog rasta u zemljama tzv. trećeg sveta, najčešće se navode novi “sveži” kapital 
u vidu direktnih investicija, bez čega ne može biti nikakvog privrednog rasta; nova 
tehnologija, bez koje nije moguć nikakav napredak u podizanju kvaliteta proizvoda, 
konkurentnosti, strukturnih promena itd; povećanje zaposlenosti, ali i nezaposlenost, 
kada   se   izvodi   tehnološka   modernizacija,   ili   prilikom   tzv.   preuzimanja,   kada   se 
zatvaraju preuzeta domaća preduzeća; porast izvoza i deviznih prihoda neophodnih za 
servisiranje spoljnih dugova i za novi uvoz.

Početkom   21.   veka,   transnacionalne   kompanije   kontrolišu   direktno   ili 

indirektno, dve trećine svetske proizvodnje i trgovine, i tri četvrtine međunarodnog 
transfera tehnologije. Velika koncentracija industrijskog i finansijskog kapitala preti 
da naredih godina dostigne takav stepen ekonomske i finansijske moći da će biti u 
stanju da praktično kontroliše državne institucije, pa čak i ustanove međunarodne 
zajednice. 

Na taj način nastaje jedan novi kvalitet kapitala čija logika nije više vezana za 

matičnu   zemlju   nego   za   sistem   kao   celinu.   Korporacijski   kapital   rađa   novi 
socioekonomski   sistem:   korporacijski,   odnosno   predatorski   kapitalizam.   Ovakva 
transformacija vlasničkih odnosa predstavlja pretvaranje individualnog vlasništva u 
grupno, odnosno u vlasništvo proizvodnih grupa i grupacija, čime su opet nacionalne 
granice   postale   preuske   za   dalji   razvoj   proizvodnih   snaga.   Mondijalizacijom   se 
urušavaju   klasične   države   –   nacije   i   javlja   se   novi   tip   kapitalizma   kojeg   “krasi” 
neograničena ekspanzija.

Ovaj agresivni tip kapitalizma neki teoretičari nazivaju i turbokapitalizmom, jer 

ima   logiku   sveopšte   privatizacije   uz   pomoć   savremenih   tehnologija,   posebno 
kompjuterske. Zato se mnoge zemlje suočavaju s neizbežnim pitanjem ekonomske 
odbrane   od   turbokapitalizma.   Jedna   od   najznačajnih   mera   jeste   primena   novog 
koncepta poslovne špijunaže, jer je nedostatak informacija, odnosno informacijski jaz 
u modernom društvu, krivac broj jedan za sve njegove probleme. 

  

GLOBALNA IMPERIJA

Velike   svetske   sile,   radi   ostvarivanja   svojih   interesa   često   koriste   sredstva 

ekonomskog pritiska i ucene. Po svom cilju, obliku ispoljavanja, snagama koje ih 
sprovode i posledicama koje iz njih proizilaze ona su dobila takva obeležja da se 

5

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti