Menadzment malih i srednjih preduzeca

Koji su kvantitati. kriterijumi prepoznavanja malog biznisa?
Kvalitativni kriterijumi uglavnom se koriste kao dodatni faktor prepoznavanja malih, srednjih i velikih preduzeća. Vlasnik firme je najčešće i menadžer firme, vlasnik sam donosi poslovne odluke uz povremeno uključivanje drugih članova familije (savjetnika), vlasnik najčešće direktno komunicira sa zaposlenim, relativno je malo tržišno učešće preduzeća u tražnji njegovih kupaca, preduzeće je fundamentalna baza njenom vlasniku za preduzetničke i inovacijske napore, poslovni rezultati preduzeća su najčešće jedini izvor egzistencije porodice, veliki broj malih i srednjih preduzeća ne radi za finalno tržište već za proizvodno-uslužno tržište ili kooperacijske svrhe, mala i srednja preduzeća rijetko samostalno izvoze svoje robe već to čine putem svojih asocijacija ili uz posredstvo velikih preduzeća.

 
Koji su najčešći razlozi propadanja malih preduzeća?
Najčešći uzrok propadanja firmi je nekompetentnost (nesposobnost vođenja preduzeća, psihička, moralna ili intelektualna). Ljudi precjenjuju svoje kvalitete i smatraju da ih ne treba poboljšavati. To skupo plaćaju. Drugi je faktor neuspjeha neiskustvo i skupo plaćanje njegovog stjecanja kroz greške. Pomankanje menadžerskog iskustva (malo ili nikakvo iskustvo u upravljanju zaposlenima i drugim resursima prije pokretanja preduzeća). Neujednačeno iskustvo menadžera (nedovoljno poznavanje marketinga, finansija, nabave i proizvodnje). Nemar (nedostatno pridavanje pažnje preduzeću kao posljedica loših navika, slaboga zdravlja ili bračnih nevolja). Prevara ili nesreća (prevara „zavaravajuće“ ime, lažan finansijski izvještaj, namjerna prekomjerna kuplnja ili nepropisno raspolaganje imovinom. Nesreća, požar, poplava, provala, prevara od strane zaposlenih ili štrajk). Nepoznato (neotkriveni uzroci).

 
Koje su načešće slabosti velikih preduzeća u usporedbi sa malim preduzećima?
U velikim komapnijama preduzetništvo doseže zavidan nivo međutim ono zaostaje u odnosu na intenzitet i uspjehe preduzetništva u malim i srednjim preduzećima.
Prednosti malih i srednjih preduzeća u odnosu na velike komapanije su sljedeće:
* Mogućnost da se u vrlo kratkom vremenskom roku spoznaju želje i namjere kupaca i da ima se brzo izađe u susret u rješavanju problema. Ljudi ponekad imaju specifične potrebe ili povremene potrebe za koje nije potrebna serijska proizvodnja pa ima takav problem ne mogu ili ne žele rješavati velika preduzeća, dok mala mogu udovoljiti takvim zahtjevima zbog povoljnog odnosa troškova i prihoda, blizine kupaca i mogućnosti brzog reagovanja.
* Brzo prilagođavanje promjena na tržištu, dok velika preduzeća uoče promjene na tržištu i pokrenu glomaznu operativu ka prilagođavanju mala za to vrijeme već stižu izvući korist od tih promjena. Male firme žive od promjena i za promjene na tržištu.
* Efikasnije korištenje raspoloživih resursa. Rijetko se dešava da mašine za proizvodnju, transportno sredstvo kod malog biznismena stoje duže vrijeme neiskorišteni jer ih on ili eksploatiše ili ih daje u zakup, licencu pokušava da iznađe nove, dodatne poslove kojima će zaposliti i aktivirati opremu dok sve to u velikim firmama ide sporije.
*Efikasno i fleksibilno korištenje radne snage. Kod malih biznismena zaposlenost je intenzivna, jer nema dubinske podjele rada i jedan zaposleni po potrebi radi više operacija. adaptiranje između radnika i poslovnih procesa je brže, povremeno zaposšljavanje lakše izvodljivo, pregled ostvarenih učinaka pojedinaca veći sve to vodi većoj efikasnosti.
* Mali biznismen brzo i jednostavno komunicira sa tržišnim okruženjem (nabava,prodaja,distribucija) rješava problem neposredno i bez zastoja. Sam odlučuje, ponekad odmah i za razliku od velikih preduzeća ne čeka konsultacije, sastanke da bi se donijela odluka o poslovnim aktivnostima.

 
Koje su neposredne šanse za mali biznis?
Svaka od klasičnih djelatnosti imat će šanse za razvoj u budućnosti i to po modelu malih i srednjih preduzeća. Vjerovatnoća za takve tvrdnje nameće redosljed šansi u grupacijama i to proizvodnja, trgovina i usluge. Proizvodnja- Šanse za mali biznis u vezi sa proizvodnjom su dvojake: šanse indirektnog i direktnog karaktera. Zanimanja koja su indirektno vezana za proizvodne procese i od kojih može da zavisi njena efikasnost bila bi: priprema osoblja za proizvodne aktivnosti kroz edukaciju i treninge manjih grupa svuda gdje nema potrebe za masovnim obrazovanjem, bavljenje finansijskim uslugama i menadzmentom za mala preduzeća putem mikrofinansijskih agencija, proizvodnja pomoćnih materijala i drugih supstanci za potrebe industrije, proizvodnja specijalizovanih dijelova mašina za potrebe malih i srednjih preduzeća i slične aktivnosti. Trgovina-je posrednička-distribuciona aktivnost na relaciji proizvodnja-potrošnja. trgovina se javlja prije proizvodnje, nakon proizvodnje, intermedijarno u tržišnim zbivanjima i prema učesnicima u prometu roba, neposredno uz potrošnju stoga ima mnogo šansi a u budućnosti će ih biti i više za angažovanje malih preduzetnika u tom sektoru. Dodatnu šansu pruža i mogućnost da su manji mogući rizici ulaganja u trgovinu nego u proizvodnju, da trgovačko zanimanje traži manje kapitala, da tehnološki procesi nisu tako složeni kao u proizvodnji. Velike potrebe za trgovačkom branšom i mogućnost osnivanja firme uz relativno malo kapitala čine trgovinu aktivnom za mali biznis. Oblast usluga-cine vrlo široku oblast zanimanja. Povećanje broja malih preduzeća u području usluga podsticaće i porast zahtjeva za usluge od strane velikih preduzeća, državnih institucija, raznih asocijacija i preduzeća s područja svih vrsta malog biznisa.