Mišljenje i poremećaj mišljenja

UVOD
Čovjek predstavlja najbolje od svih stvorenja. Čak se kaže – a što je svakako tačno – da je bolji od meleka. Ovu posebnu poziciju među svim ostalim stvorenjima čovjek je zauzeo putem svoje sposobnosti mišljenja. Na osnovu ove sposobnosti čovjeku je pošlo za rukom da od stvorenja koje je u svojim djelima određeno instinktima i potrebama, postane samoodređujuće i samoodlučujuće biće. S toga cilj ovog rada jeste da se deteljnije upoznamo s pojmom, vrstama, razvojem, poremećajima i drugim osobinama vezanim za mišljenje. Misliti znači rešavati neki problem, tražiti odgovor na neko pitanje, doći do zaključka. O svemu ovome i još nekim zanimljivim stvarima upoznaćemo se kroz prezentaciju ovog rada.

Pojam mišljenja
Mišljenje je psihička funkcija i služi udovoljenju biosocijalnih i saznajnih čovjekovih potreba. Ova visokodiferencirana funkcija mozga pomaže čovjeku da upoznaje zbivanja u realnom svijetu. Pomoću mišljenja čovjek se upoznaje sa stvarnošću, uspijeva da pravilno sagleda predmete i pojave koje ga okružuju, realno uočava i sagledava odnose između predmeta i pojava i na osnovu toga stvara zaključke, koji mu u krajnjoj mjeri služe za pravilnu životnu orjentaciju. Čitav naš život zahtijeva često pravilno procijenjivanje pojava i njihovih međusobnih odnosa, na osnovu kojih smo u mogućnosti ne samo da stvaramo konkretne zaključke o nekom zbivanju već i da predviđamo mogućnost, da očekujemo ovakve ili onakve rezultate, da pravimo kombinacije i da se nadamo određenom ishodu. U čtavom ovom procesu bitno je moći koristiti se ranijim životnim iskustvom, uspijevati povezati različite radnje, predmete i pojave, graditi asocijacije služeći se uglavnom poznatim stvarima. Otuda i shvatanje da mišljenje predstavlja akciju iskustva (benzin, vatra). U traženju saznanja potrebni su bitnost i pravljenje poređenja sa već poznatim stvarima i pojavama, na osnovu kojih možemo ostvariti zaključke koristeći se tim činjenicama. S druge strane, u tom procesu saznanja služimo se metodama provjeravanja bilo posrednim bilo neposrednim putem. Međutim mišljenje se ne javlja samo kada posmatramo neki predmet, ono postoji i izvan njega. Zahvaljujući mišljenju, mi smo u stanju da saznajemo zbivanja iz daleke prošlosti i stvaramo neka predviđanja za budućnost. Pomoću mišljenja smo u mogućnosti da saznajemo i mnoge pojave koje uopšte nisu pristupačne našim sposobnostima za percepciju (parabolična krivulja projektila). Na podlozi ovakvih apstraktnih pojmova, mišljenjem se stavaraju mnogi pronalasci i predviđanja koja se po usavršavanju tehničkih elemenata ostvaruju i konkretizuju.
Mišljenje ima 3 faze:

1. analiza zadatka (shvatanje zadataka);
2. traženje rješenja (hipoteza);
3. provjera rješenja.

U prvoj fazi-analizi zadatka , osnovni preduslov je shvatanje problema, te kada se zadatak shvati, on sam vodi ka cilju, što je već druga faza misaonog procesa. U drugoj fazi, koja podrazumijeva traženje rješenja (postavljanje hipoteza), kojih može biti više a samo jedna je prava. Ova faza se završava uviđanjem funkcionalne veze između sredstava kojima se dolazi do rješenja. Rješenje problema se sastoji u tome da se nađe način da se upotrijebi ono što se ima tako da se dođe do onog što se želi. Treća faza – provjera rješenja, između postavljenih hipoteza se izabere jedno rješenje , koje nije uvijek adekvatno, pa ga na neki način treba provjeravati.