Moć i autoritet u organizaciji
UNIVERZITET U NIŠU
SEMINARSKI RAD
Predmet: Poslovni bonton
Tema: Moć i autoritet u organizaciji
Мentor:
Student:
Niš
1
SADRŽAJ
2

Moć i ispoljavanje moći
Moć je ugrađena u temeljima mnogih naučnih disciplina koje se bave proučavanjem života i
rada ljudi i njihovim međuodnosima. Ona je predmet izučavanja npr: rukovođenja, sociologije,
istorije, religije, psihologije i dr.
Moć duboko prožima sve aspekte života i rada čoveka. Svaka ličnost kao pojedinac svojim
akcijama i odlukama utiče na druge svojom moći, ili je pod njenim uticajem.
Moć je bazična komponenta svake ljudske organizacije, ali i šire. Celokupan život i
poslovanje savremene kompanije je igra moći, uticaja i autoriteta. Menadžer ili rukovodilac koji ne
uvećava količinu svoje moći, mora da je smanjuje ukoliko moć drugih iz njegovog radnog i
životnog okruženja i organizacije raste.
Simboli i izvori moći su promenljive varijable, a neumoljivi zakoni moći utiču na karijere
menadžera i zaposlenih. Menadžeri i rukovodioci razvljaju sopstveni stil moći zasnovan na ličnim
osobinama, karakteru i željama (ambicijama).
Instikt za moći je ogromna pokretačka snaga kod ljudi.
“Gde god sam otkrio život otkrio
sam i želju za moći”
(Niče)
. Večina ljudi ne želi da prizna da teži moći i da je poseduje. Oni koji je
poseduju smišljaju bezbroj načina da je prikriju i umanje.
Uobičajeni životni stil je da se oni pojedinci koji poseduju moć ponašaju kao da je uopšte
nemaju. Jer, priznanje moći podrazumeva i odgovornost za njeno korišćenje i ispoljavanje. U životu
je mnogo sigurnije glumiti nemoć i na osnovu toga formirati svoje ponašanje u raznim situacijama u
sopstvenom okruženju (preduzeće, porodica, društvena organizacija i dr.)
Moć podrazumeva odredjeni status i ponašanje u organizaciji.
“Moć teži da kvari, a
potpuna moć kvari potpuno”
(Ekton).
Opšte je medjutim, uverenje je da je moć u organizacijama
potrebna i nužna, da je slabost ono što kvari pojedince, a nemoć upropašćava do kraja.
Širenje i jačanje moći vodi ka potpunoj dominaciji od strane posednika moći
. S druge
strane, ne težiti moći i povećanju sopstvene moći, znači ograničiti svoje kapacitete, snagu i
sopstvenu svest.
Postoje različite definicije moć, od kojih izdvajamo sledeće:
1.
“sposobnost da vodimo računa o sopstvenim željama” (
M.Korda
)
2.
“verovatnoća da akter u društvenim odnosima bude u poziciji da iznese svoje sopstveno
mišljenje, uprkos otporima” (
M.Weber
)
3.
“sposobnost ili kapacitet uticaja na ljude ili procese, najčešće putem kontrole resursa” (
White I
Bednar)
4.
“sposobnost osobe A da utiče na ponašanje osobe B, tako da se ona ponaša onako kako se
inače ne bi ponašala”
(Robbins)
5.
“mogućnost, potencijal da se na druge utiče u službi dobra ili zla..”
(Blaine Lee)
U svakom slučaju moć označava sposobnosti pojedinaca da u medjusobnim odnosima, utiču
na ponašanje drugih ljudi u okviru grupa, timova ili širih organizacija.
Sa stanovišta organizacije i organizacionog ponašanja
moć se može definisati kao
sposobnost pojedinaca (menadžera ili drugih zaposlenih) u organizaciji da utiču jedni na
druge u medjusobnim odnosima i interakcijama.
Moć uključuje
uticaj
na ponašanje
i promenu ponašanja pojedinaca ili radnih grupa na
kojima se ispoljava moć i vrši uticaj.
Osnovne determinante svake vrste moći su:
želje, mogućnosti i ambicije pojedinaca,
uticaj na druge i na okruženje (saradnike, članove porodice, širu sredinu i sl.).
4
Karakteristika svake moći je uticaj na ponašanje i ophodjenje drugih ljudi iz bližeg ili šire
životne i radne sredine ili okruženja..
U savremenim organizacijama rad i delovanje čoveka u nekoj organizaciji, instituciji ili
društvu, ne predstavlja samo njegovu puku potrebu, niti se on iscrpljuje isključivo u procesima
obavljanja radnih ili profesionalnih zadataka. Rad, ponašanje i delovanje čoveka u organizaciji
postaju sredstvo, odnosno način kojim on menja i usavršava sebe kao ličnost i subjekta u
organizaciji i svom širem životnom okruženju. Razlozi i motivi za rad, karijeru i usavršavanje
čoveka u savremenim uslovima su brojni i višestruki.
Oni se mogu klasifikovati na sledeći način:
1. navika
2. zadovoljstvo
3. novac
4. moć
Navika
je uobičajeni i često značajan činilac čovekovog motiva za rad. Istraživanja pokazuju
da većina ljudi teži uobičajenoj, poznatoj i postojanoj kolotečini u svom životu i radu. Sve drugo
zahteva mnogo više njegovih zalaganja, napora, mašte, inventivnosti i sl. Prihvatanje i održavanje
ponavaljajuće radne rutine unosi smisao i red u živote ljudi, koji bi u suprotnom bili haotični ili
nepodnošljivi. “Rad je navika koju je teško pobediti”
Za manji broj ljudi i zaposlenih rad predstavlja
zadovoljstvo,
kao što su vrhunski
profesionalci, umetnici, zanatlije, sportisti i sl. Retki su pojedinci koji posle radnog vremena,
vraćajući se sa posla kažu kako su proveli divan i uspešan dan. Većina pri tome, iskazuje umor,
očaj ili napetost, kao da je radni dan ogromna žrtva koju podnosi zbog drugih (porodica, firma,
saradnici i kolege na poslu i sl.).
Najčešći razlozi za rad čoveka leže u težnji za vlašću nad drugim ljudima koju im rad
omogućava i pruža. Ljudi koji su zainteresovani za moć i teže ka povećavanju sopstvene moći,
poznaju načine kako se to može i treba ostvariti. Moćni pojedinci najčešće mnogo rade, imaju
ciljeve koji prevazilaze puko preživljavanje, sticanje novca ili popunjavanje slobodnog vremena.
Samo ličnost koja razume i “oseća” šta je moć, može da izvuče maksimum koristi i u činaka
iz sopstvenog i kolektivnog rada, bez obzira da li je taj rad kvalitetno obavljen i kako je ocenjen.
Želja za novcem
, odnosno odgovarajućim nivoom ličnog i društvenog standarda,
je
najčešće na prvom mestu kao motiv čovekovog rada.
U savremenim uslovima povećanja
društvenog bogatstva i visokog životnog standarada ovaj motiv sve više gubi na značaju.
Istraživanja pokazuju da je mali broj ljudi koji očekuju i veruju da će postati stvarno bogati i da je
to u njihovim radnim i životnim uslovima moguće.
U okviru organizacije u kojoj čovek radi i deluje su uglavnom odredjene i limitirane granice
materijalnih ambicija pojedinaca, odnosno zaposlenih.
Većinu odraslih i zrelih ljudi na rad pokreće
želja za moći i ispoljavanjem moći nad
drugima.
U savremenom društvu i organizaciji, novac ne predstavlja cilj sam po sebi. Pravi clij
većine zaposlenih je da obezbede što više raznovrsnih ličnih prednosti, pozicija i beneficija koje će
im omogućiti da relativno mirno i lagodno provedu svoj radni i životni vek.
U svakoj današnjoj uspešnoj kompaniji postoji “igra moći”, kao deo tradicije ili imidža te
kompanije. Ona podrazumeva unapredjenja, titule, nagrade, povišice i sl, ali i kazne i strah od
sankcija, gubitka pozicija, privilegija, radnog mesta i sl.
Moć i simboli moći uvek manje koštaju kompaniju od davanja povišica, naročito kada su u
pitanju dobro plaćeni menadžeri i profesionalni stručnjaci. Ono što u praksi i životu stvarno
“Većina ljudi žele moć. Mnogi smatraju da je tajna i izvor moći u snazi, lukavom pregovaranju i ucenama. Mnogi se
oslanjaju na strah i prisilu. Istinska moć koja traje nema izvor u prevarama i brojnim taktikama, uterivanju straha i
ucenama. Tajna moći je u nečemu što nam je svima blisko i dobro poznato. U poštovanju, čestitosti, časti. Čast je moć»
Blaine Lee: «Moć principa», str. 22.
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti