Odlomak

Uvod

Za razumjevanje značenja engleskog glagola vrlo je važno saznanje da se oblici koje tradicionalno zovemo “PAST SIMPLE” I “PRESENT SIMPLE” koriste kada se želi iskazati ono što govorinik vidi kao “puko činjenično stanje” neke situacije. Samo ova dva ”čista” glagolska oblika ne podliježu interpretaciji. Svi drugi oblicisu interpretativni, odnosno iskazuju govornikovo stajalište prema nekoj situaciji ili događaju.

Uz definiciju modalnosti i nekoliko gramatičkih obilježenih načina koji govorniku daju mogućnost da uvede osobno stajalište u svoje iskaze, cilj je ovog rada da ukase na važnost modalnih glagola kao izražajnog sredstva modalnosti u suvremenom engleskom jeziku.

U skaladu s tim rad obuhvaća i ujedno sažima sljedeće gramatičke osobine modalnosti glagola, tj. morfološke i sintaktičke osobitosti, te pregled njihovih sematičkih osobina. Rad je nastaoiz praktičkih vise nego iz teoretskih pobuda i popsi zabilježenih oblika I upotreba glavnom se temelje na navedenoj gramatičkoj literature.

 

DEFINICIJA MODALNOSTI

Modalnost (engl. MOOD, MODALITY or MODE) je kategorija koju je teško definisati bilo u pojedinim jeziku ili kao opštu kategoriju. Lyzons (1977., prema Roberts, 1990.) modalnost definiše kao sredstvo koje govornik koristi kako bi izrazio svoje mišljenje ili stajališta prema propoziciji koju rečenica izriče ili situacija koju propozicija opisuje. On ga sagledava gramatičku kategoriju koju je moguće naći u nekim jezicima kao način (engl.mood), ali koja nema unitarnu sematičku osnovu koja bi se mogla identifikovati interligvalno s pojmovima formalne interlokucijske sile (Roberts, 1990.)

Cristal (1985., prema Roberts 1990.) kaže da se modalnost odnosi da niz sintatičkih I sematičkih kontrasta označenih alternativnim paradigmama glagola kao što su npr. indikativ, konjuktiv, imperativ.

Perkins (1983., prema Roberts, 1990.) kaže da je modalnost okvir koji kvalifikuje događaj ili propoziciju, a definicija Bybeeove (1985.) razlikuje modalnost od kategorija vremena i aspekta (engl. time i aspect), Svi ovi autori daju i vrste modalnosti koje variraju od autora do autora. Dva tipa modalnosti, međutim, javljaju se konzistentno.
To su epistemička modalnost: sigurnost, vjerovatnoća, mogućnost (engl.certaintz, probability, possibility) i deontička modalnost: obveza, dozvola, sposobnost, namjera itd. (engl.obligation, permission, ability, intention, etc.) te modalnost koju Palmer (1986., prema Roberts 1990.) definiše kao modalni sustav koji sadržava uradnji govornika ili nekog drugog.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari