Odlomak

Uvod

Čovek je jedino biće na planeti koje stvara otpad. Zbog sve većih količina i štetnosti po okolinu, otpad se smatra jednim od najznačajnih ekoloških problema savremenog sveta. Čovek je svojim aktivnostima  odlučujući činilac u promeni životne sredine. Sve te aktivnosti su povezane sa zadovoljavanjem životnih potreba. Veliki deo potreba je stvoren veštački i pitanje je da li nam je potreban toliki broj različitih proizvoda, koji će nakon upotrebe postati otpad. Naša civilizacija proizvodi sve više otpada i ništa ne ukazuje na skore promene ovog trenda. Ipak, zahvaljujući tehnološkom napretku i razvoju ekološke svesti, borba protiv otpada postaje mnogo uspešnija.  Nastajanje otpada je rezultat ukupne ekonomske aktivnosti svake države, i kao takvo u direktnoj korelaciji je sa nacionalnom ekonomijom.
Prema poreklu, čvrsti otpad se deli na komunalni, komercijalni i bezopasni industrijski otpad. Uobičajeno je da se otpad urbanih sredina i komercijalni otpad jednim imenom naziva komunalni (opštinski) čvrsti otpad. Komunalni čvrsti otpad po definiciji uključuje otpad iz domaćinstva, kao i drugi otpad koji je zbog svoje prirode i sastava sličan otpadu iz domaćinstva: neopasni otpad iz industrijskih, komercijalnih ustanova (uključujući bolnice) i institucija, administrativnih ustanova, zanatskih radnji, građevinski otpad (šut, zemlja, mešoviti otpad sa gradilišta), pijačni otpad, baštenski otpad, zeleni otpad iz parkova i groblja i ostatke od čišćenja ulica. Nastajanje komunalnog otpada zavisi od stepena industrijskog razvoja, životnog standarda, načina života, socijalnog okruženja, potrošnje i dr.
Za upravljanje čvrstim komunalnim otpadom glavnu odgovornost ima lokalna vlast. To je kompleksan zadatak, koji zahteva odgovarajuće organizacione kapacitete i saradnju između brojnih zainteresovanih strana u privatnom i javnom sektoru.
Problem komunalnog otpada je izražen u svim gradovima naše planete, a cena njegovog rešenja iznosi mnogo milijardi dolara.

Termički postupci tretmana otpada

Sve strožije zakonske norme građenja održavanja uređenih deponija, teškoće pri proširenju postojećih  i izboru novih lokacija, nameću korišćenje termičkih procesa u sklopu kompleksnog lanca postupaka uklanjanja čvrstog komunalnog otpada. Eksperimentalna ispitivanja karakteristika čvrstog komunalnog otpada iz naših gradova, kao i inostrana iskustva, pokazuju da postoji određeni udeo otpada koji se ne može reciklirati, a može se ukloniti postupkom termičke prerade sa iskorišćenjem toplote i prečišćavanjem dimnih gasova.
Pri analizama postupaka sagorevanja smeća usvaja se vrednost donje toplotne moći 6000-12000 kJ/kg. Industrijski otpad imaju manji maseni udeo  vlage (1-50%), pri čemu je vrednost donje toplotne moći 5000-30000 kJ/kg.

Prema tome treba znati da:

  •     otpad koji ’’proizvede” 70 stanovnika omogućava grejanje jednom stanovniku,
  •     termička prerada 1 t otpada stvara 1.5-2 t pare niskog pritiska (20 bar, 300°C),
  •     termička prerada 1 t otpada stvara 300-350 kWh električne energije,
  •     energetska vrednost 1 t otpada odgovara masi 150-250 kg ekstra lakog goriva.

Postupci prerade čvrstog komunalnog otpada sa iskorišćenjem energije u cilju dobijanja tople (procesne vode) i za proizvodnju električne energije su:

  •     Sagorevanje u cilju korišćenja energije sadržane u dimnim gasovima,
  •     Piroliza-razgradnja otpada na visokim temperaturama u cilju dobijanja gasovitih, tečnih i čvrstih produkata, koji sadrže hemijsku energiju (gorivi gas, tečno gorivo, polukoks, koks,…),
  •     Gasifikacija-razgradnja otpada na visokim temperaturama u cilju dobijanja gasovitih, tečnih i čvrstih produkata, koji u sebi sadrže hemijsku energiju (gorivi gas, tečno gorivo, polukoks, koks,…), pri čemu se u reaktorski prostor, pored otpada, ubacuju vodena para, vazduh ili samo tehnički kiseonik (zavisno od postupka gasifikacije).

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari