Mogucnosti rada s darovitim ucenicima u skoli

1.    UVOD
Djeca koja su nadarena i nadprosječne inteligencije pripadaju dijelu populacije „djece sa posebnim potrebama“ te kao takva trebaju da budu obuhvaćena inkluzivnom nastavom u bosanskohercegovačkom školskom sistemu. Inkluzija je kao relativno noviji koncept u organizaciji savremene nastave i škole je nastala iz potrebe da se učenici sa posebnim potrebama uključe u redovnu nastavu. Međutim, u dosadašnjoj praksi malo vremena ili skoro nikako se nije posvećivalo darovitoj djeci jer su nastavnici, a i pedagozi više vremena posvećivali djeci sa određenim invaliditetom ili onima koji ostvaruju najslabije rezultate.
Stoga, cilj ovog rada je da definiše šta je to nadarenost, kako idenitifikovati nadarene učenike te da jasnije sagleda načine i mogućnosti rada sa darovitim učenicima u toku školovanja.
Prilikom izrade ovog rada je korištena dostupna stučna literatura.

Ključne riječi: darovitost, inkluzija, nadarenost, definicija darovitosti, identifikacija nadarenosti, individualni pristup, mogućnost rada sa nadarenim.

2.    DEFINICIJE DAROVITOSTI
Postoje brojne definicije darovitosti, a najčešći termini kojima se označavaju pojednici sa visoko razvijenim sposobnostima jesu nadarenost i talenat. Neki autori upotrebljavaju jedan termin ili drugi termin i pod njima podrazumjevaju isto, dok drugi autori prave razliku između jednog i drugog pojma pa pod nadarenošću podrazumjevaju ono potencijalno u pojedincu, a pod talentom podrazumjevaju ono pojavno tj. manifestno ili onaj dio aktiviranog, upotrebljenog.
Analizirajući različite teorije darovitosti, postoje klasične tj. starije definicije i tzv. savremene koncepcije.
Klasične definicije naglašavaju uticaj iznad prosječne sposobnosti kao što je predstavio Terman (1916), po kojem je darovitost jednaka izrazito visokim stepenom inteligencije (IQ). Marland (1971) navodi da darovita djeca ona koja zbog svojih iznimnih sposobnosti mogu očekivati visoka postignuća, a identifikovana su od strane stručnjaka. Takva djeca pokazuju potencijal u nekom od područja sposobnosti: opće intelektualne sposobnosti, specifične akademske sposobnosti, kreativne sposobnosti, sposobnosti vođenja i rukovođenja, umjetničke sposobnosti i psihomotorne sposobnosti.
Savremene koncepcije ističu da su daroviti đaci oni koji se ističu ili svojim vrlo visokim stepenom općeg intelektualnog razvoja ili izrazitim razvijem samo određenih sposobnosti koje ih, u odnosu na ostale đake čine naprednijim (Grgin 1996).
Prema Gardnerovoj (1983) teoriji, postoji sedam različitih tipova inteligencije i da svaka normalna osoba posjeduje mješavinu svih tih inteligencija. Nadarena djecu su najčešće napredna u jednom od sljedećih područja:
•    logičko-matematička
•    lingvistička
•    vizualno – prostorna,
•    muzička
•    tjelesno – kinestetička,
•    socijalna (interpersonalna i intrapersonalna)