Odlomak

 
Uvod
Kvalitet životne sredine u Beogradu prati se sistematskim i povremenim merenjima i analizom zagađujućih materija u životnoj sredini, procenom njihovog uticaja na zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Mreža mernih mesta u gradu koja je na nivou lokalne urbane mreže definisana je na osnovu sledećih kriterijuma: gustine naseljenosti, izvora emisije, urbanističkih rešenja, načina zagrevanja i namene prostora.
Sva merenja i interpretaciju dobijenih rezultata vrše stručne organizacije: Gradski zavod za javno zdravlje, Hidrometeorološki zavod Srbije, Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ i Institut za medicinu rada Srbije „Dr Dragomir Karajović“ u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine, a izveštaje o izvršenim merenjima dostavljaju Sekretarijatu za zaštitu životne sredine.
U okolini Beograda nalaze se termoelektrane Obrenovac i Kolubara sa najvećom emisijom SO2 u Srbiji. Nasuprot njima nalazi se Pančevo sa fabrikom azotnih đubriva i rafinerijom nafte, tako da je gradsko područje izloženo velikom uticaju ovih zagađivača. Značajan uticaj na ukupnu emisiju SO2 imaju termoelektrane (do 70%), dok su izvori emisije azotnih oksida (do 60%) mobilni izvori kao što su putnička i teretna vozila, lokomotive, avioni i dr.
U Beogradu uz opšte probleme, koji su vezani za zagađenje životne sredine, naročito je prisutan problem zagađenja vazduha, koji je prvenstveno posledica izrazito niskog nivoa ekološke svesti, kao i nedostatka profesionalnog obrazovanja, u oblasti životne sredine. Uzroci zagađenja vazduha u Srbiji su: sagorevanje goriva lošeg kvaliteta, loš kvalitet motornih goriva, upotreba starih vozila bez katalizatora, zastarela tehnologija u industrijskom i energetskom sektoru.Sve navedeno je prouzrokovalo brojne probleme, kao što su: zagađen vazduh u velikim urbanim sredinama, doprinos oštećenju ozonskog sloja, pojava atmosferskih kiselih kiša, doprinos globalnom zagrevanju i pojava hroničnih oboljenja respiratornih organa, kao i ugrožavanje zdravlja ljudi uopšte. Smatra se da izduvni gasovi iz motornih vozila možda i najviše doprinose zagađenju vazduha.
Sistematsko praćenje stepena zagađenosti vazduha u Beogradu uspostavila je zdravstvena služba 1953. godine. Operativni deo merenja i analiza obavljao je Gradski zavod za zaštitu zdravlja.
U skladu sa Uredbom Vlade RS, od 1993. godine, Sekretarijat za zaštitu životne sredine grada Beograda donosio je dvogodišnji Program kontrole kvaliteta vazduha na teritoriji Beograda.
Ova kontrola vrši se radi utvrđivanja nivoa zagađenosti vazduha osnovnim i specifičnim zagađujućim materijama poreklom iz stacionarnih izvora (ložišta, industrija) i od saobraćaja.
U ovom radu izvršena je detaljana analiza dobijenih podataka za kvalitet vazduha u Beogradu, za period od 01.05.2011. do 31.05.2011. godine. Podaci su analizirani za merne stanice: Despota Stefana 54a, Omladinskih Brigada 104, Slobodana Kozareva 1 (Lazarevac), Marka Milanovića 3 (Obrenovac) i Trg Slavija.
Zadatak izrade ovog rada je da se prikaže stanje određenih parametara u datom preseku vremena. Dobijene podatke uporediću sa graničnim vrednostima imisije datih u dokumetu „Kriterijumi za ocenjivanje koncentracija zagađujućih materija po Uredbi o uslovima za monitoring i zahtevima kvaliteta vazduha“ („Sl. Glasnik RS“, broj 11/2010 i 75/2010) koje je odredila Agencija za zaštitu životne sredine.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari