Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Zaštita životne sredine
Objavio studenti.rs 07. mart 2016. Prijavi dokument
Uvod
Životna sredina nije samo statičan prostor već sve ono što nas okružuje, sa svom
svojom dinamikom i interakcijama. Upravo iz tog razloga je pitanje zagađenja životne
sredine, odnosto utvrđivanja nivoa zagađenja komplikovan i istovremeno značajan
proces. Naime, zagađujuća supstanca retko ostaje samo na mesto njenog ispuštanja
(unošenja) u životnu sredinu. Transport i transformacija zagađujuće supstance često
onemogućavaju određivanje vremena i mesta zagađivanja. Dovoljno je pomenuti
procese kao što su kruženje vode u prirodi, cikluse ugljenika, azota i sumpora, pa da
postane jasno da su glavni putevi kojima se obavlja transport zagašujućih supstanci
voda i vazduh. Glavni primeri transporta zagađujućih supstanci u hidrosferi i atmosferi su
pojava kisele kiše, Prisustvo teških metala u morima, prisustvo pesticida u organizmima,
razgradnja ozona u atmosferi…Naravno, i u zemljištu je prisutan transport zagađujućih
supstanci, ali je zbog njegove daleko veće gustine i činjenice da se transport materije u
čvrstom agregatnom stanju obavlja difuzijom (koja je veoma spor proces) ovaj proces
daleko sporiji i manje izražen. Šta više, transport zagađujućih materija u zemljištu se
najčešće odvija preko tečne i čvrste faze materija prisutnih u zemljištu (primer spiranja
zagađujućih supstanci sa poljoprivrednog zemljišta).
Disperzija (raspršivanje) zagađujućih supstanci u vodi ili u atmosferi neminovno
dovodi do razblaživanja njihove koncentracije međutim, neke od zagađujućih supstanci
se mogu (pod izmenjenim uslovima) rekoncentrisati. Kod drugih vrsta zagađujućih
supstanci može doći do pojave da produkti degradacije imaju pogubnije posledice po
životnu sredinu od onih koje izazivaju primarni produkti.
Iz svega do sada pomenutog proizilazi da je veoma važno vršiti stalno i pažljivo
ispitivanje stanja životne sredine, da bi se na vreme mogli predvideti i/ili prepoznati
problemi koji bi mogli da nastanu po zdravlje živih organizama. Ovde se već nameće i
potreba da se napravi jasna razlika između pojmova merenja i monitoringa. Pojam
merenja je obično vezan za postupak upoređivanja nepoznate vrednosti neke veličine sa
poznatom, istorodnom, vrednošću. Ovaj proces se odvija u ograničenom vremenskom
intervalu i kao rezultat da je brojnu vrednost merene veličine. Svakako da je i monitoring
jedna vrsta merenja, ali je ključno to što se monitoringom prate i promene merene
veličine u odnosu na vreme i/ili mesto, odnosno monitoring je kontinualan proces
(kontinualno merenje). Ukratko, monitoring je merenje koje pored informacija o
numeričkoj vrednosti neke veličine sadrži i informacije o njenim prostornim i vremenskim
vrednostima.
Monitoring stanja životne sredine
Ciljevi ispitivanje tla, vode i vazduha su identifikovanje sastava i osobina svih
sfera životne sredine, praćenje procesa u njima, otkrivanje izvora emisije zagađujućih
supstanci, određivanje fizičkog i hemijskog sastava emitovanih gasova, otpadnih voda,
čvrstog i opasnog otpada i mogućnost predviđanja (prognoze) stanja životne sredine.
Navedimo samo neke od razloga za vršenje stalnog merenja, tj., monitoringa
parametara životne sredine: Medicinsko-sanitarni: važno je odrediti koje su stvarne količine zagađujućih
supstanci kojima je izloženo stanovništvo, prehrambeni proizvodi, prirodni
resursi, biljni i životinjski svet. Rezulat monitoringa je procena nivoa opasnosti,
utvrđivanje mera zaštite, graničnih vrednosti, zabrana i ograničenja;
Praćenje stanja: utvrđuje se efikasnost kontrolnih mera i njihovo unapređivanje,
predlažu se novi propisi i određuju se standardi informisanja stanovništva o
kvalitetu životne sredine; Tehnološko-finansijski: utvrđuje se neophodni nivo sredstava i opreme koja će
biti upotrebljena u cilju postizanja potrebnog stepena tehnoloških procesa i
ispunjavanju propisanih standarda za emisiju zagađujućih supstanci; Pravno-administrativni: preuzimaju se odgovarajuće kontrolne i inspekcijske
radnje na osnovu kojih se primenjuju administrativno-kazneni propisi (preduslov
za primenu ovih propisa je da merenja moraju biti apsolutno pouzdana); Plansko-razvojni: vrši se planiranje i predviđanje daljeg razvoja privrednih,
komunalnih i rekreativnih područja koji ne bi narušavali kapacitete prirodnog
okruženja).
Osnovna podela pri ispitivanju kvaliteta životne sredine odnosi se na merenje
koncentracije zagađujućih supstanci pri njihovoj emisiji i merenja njihove koncentracije
na mestu uticaja (imisija). Emisija može da se meri kada je izvor emisije poznat i lociran
na određenom mestu (tačkasti izvor). Ako se radi o difuznom izvoru zagađenja (npr.
ispiranje pesticida padavinama sa poljoprivrednog zemljišta), onda se emisija ne meri
direktno već se procenjuje. Imisiona merenja se organizuju i izvode na mestima na
kojima je od interesa proceniti delovanje zagađujućih supstanci na živi svet i materijalna
dobra
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio Norma Jean 04. mart 2024.
Objavio Teodora4321 19. februar 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.