Razvojna psihologija, uvod u razvojnu psihologiju
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Psihologija
Objavio anasajksami 11. decembar 2013. Prijavi dokument
Uvod
Deca često imaju poteškoća u učenju zbog nedostatka radnih navika i motivacije za učenje. Zbog toga je važno razviti u njima odgovarajuću motivaciju. Deca od malih nogu treba da stiču radne navike da bi im kroz ceo život bilo lakše da uče i rade.
Sve ono što nas aktivira i tu aktivnost usmerava ka željenim ciljevima i utvrđuje joj jačinu i trajanje nazivamo motivacijom. Motivacija je bitna kako za učenje tako i za svaki drugi vid rada. Da bismo motivisali sebe ili nekoga potrebno je prvo postaviti cilj kao i šta očekujemo od tog cilja i organizovati poslove i obaveze što pomaže u proceni vremena koje je potrebno za obavljanje istih (Ljoljić). Stoga roditelji treba da pravilno motivišu svoju decu da uče da bi ona sama mogla sebe posle da motivišu da postižu ciljeve i uspeju u životu.
Učenje
Oko učenja su mnogi teoretičari nesaglasni, ali kod nekih bitnih načela su saglasni (Hrnjica 2005: 247):
1. Učenje je promena ponašanja ili ličnosti
2. Nastanak promena ponašanja ili ličnosti je pod namernim ili spontanim uticajem sredine
3. Promena je relativno trajna
Šefer (1985, prema Hrnjica 2005: 247-248) kaže da postoje tri uslova da bi promena u ponašanju bila smatrana kao učenje:
1. Pojedinac drugačije posmatra sredinu
2. Iskustvo tog pojedinca rezultuje promenom
3. Ta promena je relativno trajna, jer ono što je trenutno stečeno i odmah zaboravljeno, ne smatra se naučenim.
Definicije učenja
Dok jedan deo američkih psihologa smatra da je promena u ponašanju suština učenja, drugi deo, koji nije prihvatio bihejviorizam, zajedno sa evropskim psiholozima smatra da je promena u ličnosti suština učenja (Hrnjica 2005: 248).
Morgan i King (1971, prema Hrnjica 2005: 248) daju sledeću definiciju učenja kao „relativno trajnu promenu u ponašanju koja nastaje kao rezultat iskustva ili delatnosti“. Stevanović (1973, prema Hrnjica 2005: 248) definiše učenje kao „progresivno i relativno trajno menjanje individue nastalo pod uticajem sredine“. Radonjić (1985, prema Hrnjica 2005: 248) se slaže da je učenje relativno trajna promena ličnosti.
Iz prethodnih definicija se može videti oko kojih tvrdnji postoji slaganje psihologa a oko kojih ne. Dok postoje razne teorije i različita shvatanja procesa učenja, opšte je uverenje da proces učenja u suštini bolje objašnjavaju definicije o promenama u ličnosti koje u sebi sadrže objašnjenje subjektivnog doživljavanja sebe i drugih i sve promene pod uticajem sredine, pa čak i regresivne (Hrnjica 2005: 248).
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Milana97 26. februar 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.